Pogled iz Sarajeva: Jedna garancija i jedna ekspertiza

0
125

Moram priznati da me je veoma obradovala odluka Zastupničkog doma Parlamenta FBiH da odobri garancije Federacije za dobijanje oko 614 miliona eura kineskog kredita za izgradnju bloka 7 Termelektrane Tuzla. Zastupnici su ovom odlukom potvrdili činjenicu da je širenje ovog energetskog objekta neophodno budući da se nije moguće potpuno osloniti na obnovljive izvore energije koji nisu stabilni. BiH već proizvodi 42 posto električne energije iz obnovljivih izvora, što zadovoljava kriterije koji je Evropska unija zadala svojim članicama da dostignu do 2026. godine.

Poslje ovih konstatcija jasno je zašto me je ova parlamentarna odluka obradovala, ali moram objasniti i zašto ja, kao analitičar vojnih i sigurnosnih kretanja, ovaj komentar posvećuem ekonomskim pitanjima. Razlog je jednostavan: samo nas ekonomski rast može kao državu istinski ujediniti, osigurati ravonomjerniji privredni razvitak kao i da ukupna sigurnost i otpornost društva jačaju. A to je i način da budemo bliže evroatlanskim integracijama.

Federacija je, dakle, jamac tuzlanskoj Termoelektrani koja je potentna kompanija i u stanju je vraćati kredite. Ta podrška izazvala mi je radost budući da sam mnogim nitima vezan za Tuzlu, još više za Kreku: tu sam živio 14 godina, tu mi je sestra, kao i grobovi roditelja, jednog sestrića i zeta, tu sam zaršio osnovnu i srednju školu, tu su mi prijatelji… Jeste, već 53 godine prebivalište mi je u Sarajevu, ali Tuzla je nešto što ne zaboravljam, što mi je u srcu. Nisam, dakle, rođen u Tuzli, ali se osjećam Krečaninom, pa i Tuzlakom, a ne Sarajlijom.

Zbog tog osjećanja jedno vrijeme nije mi godilo kad su neki moji Tuzlaci isticali da se Kanton Sarajevo forsira i razvija nauštrb drugih kantona, pa i Tuzlanskog. Jedan ugledni ekonomista mi je rekao da to nije tačno i pozvao se na relevantne pokazatelje. Istkao je, da bi se sve dileme otklonile, Vlada Kantona Sarajevo naručila je od jednog Ekonomskog instituta istraživanje, a cilj je bio utvrditi da li zaista KS dobija više novca od javnih prihoda u odnosu na druge kantone, odnosno da li se raspodjela javnih prihoda vrši nepravedno i da li se Sarajevo preferira u odnosu na ostale?

Rezultati su sljedeći: niko ne uzima ničiji novac, a kako su eksperti radili na temelju načela da raspodjela javnih prihoda mora biti približno proporcionalnom učešću u javnim prihodima, iz istraživanja se izveo zaključak da je Sarajevo još i zakinuto. Važan je podatak da je, recimo, KS u posljednje četiri godine uplatio u državnu kasu 2,6 milijardi KM više nego cijela Republika Srpska.

Dakle, koliko daš – toliko će ti se proporcionalno i vratiti. I po zakonu, ne može nijedan kanton, pa ni Tuzlanski, Zeničko-dobojski, ili Unsko-sanski tražiti i dobiti više od procenta onoga što od svojih indirektnih prihoda ulaže u državni ili federalni trezor. Možda se s ovim ekonomskim analizama neće složiti neki moji prijatelji, Krečani i Tuzlaci, ali neću im zamjeriti, jer svako ima pravo na svoje mišljenje. Meni je, ipak, nakon ovih saznanja, mnogo lakše i kad dođem u Tuzlu nekako se bolje osjećam nego onda kad je i kod mene bilo nekih sumnji da živim u kantonu koji je ekonomski povlašćen.

U svakom slučaju, potrebno je čim prije izraditi prijedlog novog zakona o pripadnosti javnih prihoda u FBiH u kojem će na odgovarajući način biti uređeno i do kraja razjašnjeno pitanje (pre)raspodjele pripadajućih prihoda od indirektnih poreza kantonima. (Đuro KOZAR, vojnopolitički komentator iz Sarajeva)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here