Pogled iz Sarajeva: Gaženje ratnog prava

0
81

Na jednom seminaru u Sarajevu koji je organizirala Balkanska Istraživačka mreža (BIRN) govorio sam i o međunarodnom humanitarnom pravo ranije nazivanom ratnim pravom i naglasio da to pravo određuje da se zarobljeni vojnici i civili moraju zaštititi od nasilja i osvete. Nažalost, jedno su propisi a drugo je rat pun neljudskosti i dogodio se genocid. Vojska i policija Republike Srpske u julu 1995. za nekoliko dana poubijala je 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka iz Srebrenice.

Doista, teško je dokučiti otkud tolika količina mržnje kod egzekutora masovnog ubijanja. Izvršitelji ratnih zločina ne moraju znati za ratno pravo, ali bi to morali znati oni koji su im nadređeni. Jer, u vojnim i policijskim akademijama u posebnom predmetu izučavaju se konvencije koje štite ne samo ratne zaroboljenike, nego sve civile, a među njima naročito žene, djecu i starije osobe.

Podsjećanje na ovaj seminar bio je uvod u priču o farsi koja se događa u Višem sudu u Beogradu kojem je drugostupanjski sud sada naložio da se nastavi prvi postupak za zločine nad zarobljenim Bošnjacima iz Srebrenice. Taj postupak je zbog proceduralnih razloga više puta odgađan pa se posumnjalo da li će ga uopće biti. A treba suditi osmorici bivših pripadnika specijalne policije MUP-a Republike Srpske koje optužnica tereti da su organizirali i sudjelovali u strijeljanju više od 1.300 bošnjačkih civila u poljoprivrednom skladištu u selu Kravica blizu Bratunca u julu 1995. godine. To je jedno od stratišta u kampanji genocida i do sada je identificirano oko 1.000 osoba koji su tu masakrirane.
Od rukovodećih ljudi iz policijskih snaga MUP-a RS-a u Haškom tribunalu osuđen je samo zamjenik komandanta Specijalne brigade Ljubomir Borovčanin. On je nedavno pušten na slobodu, nakon što je u Danskoj odslužio dvije trećine kazne koju mu je izrekao Tribunal, osudivši ga na 17 godina zatvora.

Sucima Višeg suda u Beogradu pretpostavljam da je poznato međunarodno humanitarno pravo i razmjere genocida nad Srebreničanima pa je u najmanju ruku čudno (a možda je u Beogradu to normalno!?) što su mjesecima “igrali ping-pong” sa Tužiteljstvom za ratne zločine sve dok to nije prekinuo Apelacioni sud. Optimisti se nadaju da će optužene stići kazna, a pesimisti imaju sumnju da će biti oslobođeni “zbog nedostatka dokaza”.

Predstavnici žrtava su već na prvom prekinutom ročištu u februaru ove godine primijetili da optuženi nisu u pritvoru nego se slobodno šeću Beogradom i na Sud dolaze relaksirano kao da su svjedoci. Ipak, sačekajmo prvostupanjsku presudu. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički komentator iz Sarajeva)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here