Pogled iz Sarajeva: Dodik ne može šta hoće

0
350

Nema demokratskijeg načina nego kad narod većinom glasova izabere svoje predstavnike s kandidatskih listi, pa su tako i Srbi u Republici Srpskoj odlučili da član Predsjedništva Bosne i Hercegovine bude kontroverzni Milorad Dodik. Nameće se pitanje zašto se Dodik uopće odlučio kandidarati da bude u koletivnom šefu države BiH koju dovoditi u pitanje, osporava i želi da je nema? I kako će se on takav kakav je uklopiti u zajednički rad i odlučivanje konsenzusom? Oni koji su ga izbrali valjda su imali u vidu koga iz RS-a šalju u Sarajevo, smatrajući da je to za njihov entitet u ovom trenutku najbolje rješenje. Takav izbor, međutim, nije pozitivan za BiH, pogotovo ne za dvojicu članova Predsjedništva iz bošnjačkog i hrvatskog naroda. S njim će se u vezi sa svakom odlukom Šefik Džaferović i Željko Komšić morati natezati da bi se kako-tako „uštimali“.

Kad se vidjelo da je Milorad Dodik pobijedio Mladena Ivanića i da će Mile, kako ga zovu prijatelji, biti u Predsjedništvu, jedan gospodin me je nazvao i pitao: da li će taj Mile biti kočnica u svemu što je od državnog interesa i obesmisliti sve što je na razini u BiH – od vojske do sigurnosnih agencija? Uvjeravao sam čovjeka da se to neće desiti, jer se u Predsjedništvu BiH sve odluke donose uz suglasnost sva tri člana, pa nijedan od njih ne može ništa nametati. Tako ni Dodik, narodski rečeno, ništa neće moći „razvaljivati“.

Jedno je svašta govoriti i obećavati u izbornoj kampanji, a nešto sasvim drugo položiti zakletvu i pridržavati se Ustava BiH, zakona i Poslovnika o radu Predsjedništva. A šta će biti ako se svega toga ne bude držao? I za to ima lijeka – visoki predstavnik je zbog odstupanja od regulative smijenio dvojicu članova Predsjedništva BiH – Mirka Šarovića, zbog afere „Orao“, kad je prekršen embargo o poslovanju s Irakom, i Antu Jelavića, zbog sudjelovanja u „hrvatskoj samoupravi“. Šarović je poslije rehabilitiran i bio ministar u Vijeću ministara BiH, dok je Jelavić strugnuo u Zagreb.

A šta ako Dodik i planira da ga se zbog opstrukcija smijeni? Ni ta opcija nije nemoguća i on bi se u tom slučaju vratio u Banju Luku i primao plaću kao predsjednik SNSD-a. Po Ustavu na njegovo mjesto u Predsjedništvu BiH došao bi poslanik iz reda srpskog naroda u Predstavničkom domu parlamenta BiH, a to bi vjerovatno bio Nebojša Radmanović, koji je u taj dom već izabran, a ranije je bio u Predsjedništvu. Na isti način je, kad je opozvan Šarović, iz parlamenta na njegovo mjesto u Predsjedništvo stigao Borislav Paravac i odradio ostatak mandata.

Sve ovo sam naveo stoga što nijedan objektivni analitičar ne može predvidjeti sljedeće korake Milorada Dodika. On priča da će ukinuti OHR, EUFOR i strane suce u Ustavnom sudu BiH kao da je to tek tako ad hok moguće. I potom tvrdi da, ako kolege iz Predsjedništva BiH, ne budu podržavali njegove prijedloge, ni on neće njihove. Ako bi se to dogodilo, onda bi ne samo Predsjedništvo nego i država bili u blokadi.

Da li će Dodik kad se ustoliči u Predsjedništvu BiH pričati drugu priču od ove dosadašnje prilično traumatične, ipak, biti kooperativan? Ni to nije nemoguće budući da nerijetko i oni najviše arogantni smanje tenziju i da, ipak, ne može uvijek biti kako oni hoće i dokle hoće. Sujetan je to čovjek i nisam siguran da bi bio sretan da mu se u biografiji napiše da je u jednom periodu bio smijenjen. Tim prije što je svoj politički profil pažljivo gradio. Ali, ni u tome sve nije bilo baš potaman: dospio je na crnu američku listu. Hoće li nekad doći još na kakvu listu, ovisi najprije od njega samog i mogućnosti da svoju samovolju savlada. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolički komentator iz Sarajeva).

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here