Pogled iz Sarajeva: BiH ne može biti neutralna

0
273

Ovih dana sudjelovao sam u emisiji BH Radija 1 o temi “Bosna i Hercegovina i NATO – da ili ne”. Jedan od sudionika, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Nebojša Vukanović iz Trebinja, pokušao me je ubijediti da je perspektiva BiH u vojnoj neutralnosti. Odranije, valjda, znajući za moj kontrastav, rekao je da je neovisni poslanik, i potrudio se da bude uvjerljiv, ali uzalud.

U svom obrazloženju rekao je da u svijetu više nema klasične neutralnosti i dodao da su sve neutralne države u Evropi okružene NATO-om ili nekom drugom silom, a klasičnu neutralnost danas narušava i evropski sistem bezbjednosti. Potom je naglasio rečenicu koju citiram: “Ako bi, primjera radi, Njemačka i neke druge evropske države garantovale neutralnost nekoj zemlji na jugoistoku Evrope, na primjer BiH, to bi bilo od velikog značaja za tu državu jer bi je oslobodilo prevelikih davanja za odbranu.”

Još je samo nedostajalo da doda (a vjerojatno mu je to bilo u glavi) da bi nekoj državi na Balkanu vojnu neutralnost mogla jamčiti i Rusija. Kao što je to slučaj sa Srbijom koju Moskva kao “neutralnu” naoružava, a to se pokušava zamaskirati time što se Vojska Srbije u okviru Partnerstva za mir uvježbava sa armijama NATO saveza. Ruski predsjednik Vladimir Putin s razlogom povremeno dođe u Beograd da vidi da li je sve po njegovom.

Vukanović nije propustio priliku ni da propagira demilitarizaciju BiH naglašavajući da je, po njegovom mišljenju, takva opcija moguća i poželjna!? Jer, dodao je, stajaće vojske su jako skupe što je problematično u političkom i ekonomskom smislu. Zgodno nema šta, ta demilitarizacija neutralne države a naravno, da to sve garantira neka druga država. Tako je pokušao da poentira kolega iz RS-a, opet ne pominjući Rusiju, smatrajući da se to, s njegovog aspekta, valjda podrazumijeva.

Replicirajući, odbacio sam Vukanovićeve teze o vojnoj neutralnosti i demilitarizaciji rekavši da Bosni i Hercegovini, u postojećoj geostrategijskoj konfiguraciji, niko ne može garantirati mir, stabilnost i cjelovitost osim NATO-a i da bi nam bliski odnosi sa Rusijom bili više štetni nego korisni. Sve dok nije pod ‘sigurnosnim kišobranom’ NATO-a, BiH se može suočiti sa prijetnjom raspada. Onima koji se u RS-u zalažu za odvajanje tog entiteta od BiH prepreka je baš NATO i zato mu se protive.

Opredjeljenje većine u BiH da se ide u ovaj savez, što je utvrđeno mnogim dokumentima, prirodan je naš put i na njemu se, i pored trenutnog protivljenja jednog entiteta, mora istrajati. Velike su koristi od članstva u NATO-u, jer bi u okviru tog saveza BiH bila politički stabilna, teritorijalno sigurna i bogatija za nove investicije iz inostranstva, a kapital traži sigurnost. Članstvo u NATO-u košta, ali to što se ulaže vraća se na mnoge načine i nijedna država članica u tom smislu nije oštećena.

A što se tiče navodne demilitarizacije, zašto bi mi bili bez vojske kad se naši susjedi Hrvatska i Srbija naoružavaju „do zuba”. Oni imaju jake oružane snage koje stalno moderniziraju. Mi ne možemo imati ono što oni imaju, ali na šta bi ličili bez svoje vojske, valjda na “takozvanu državu” koju svako, zbog svoje vojne premoći, može “sklapati i rasklapati”. Iz događaja koji su se u BiH zbili 1992. izvučene su trajne pouke i ma šta ko mislio ili želio Bosna i Hercegovina više nikada neće biti bez vlastitih oružanih snaga. A mi ćemo u NATO kad-tad. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički komentator iz Sarajeva)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here