Pogled iz Sarajeva: Agresor želi mijenjati karakter rata

0
287

Čim se pomenu vojne kolone u Dobrovljačkoj 3. maja i na Brčanskoj malti 15. maja 1992. establišment u Beogradu i Banjoj Luci pokušava da falsifkuje činjenice i mijenja karakter rata u BiH. Po toj matrici ispada da su oni, što su se branili u Sarajevu i Tuzli, krivi za rat, a oni što su izazvali agresiju su nevinašca? I tako već 25 godina. Tuđa čizma još zahtijeva da se postave spomen-obilježja na mjestima stradanja vojnika a ja odista ne znam nijednu zemlju u kojoj su neprijateljima podizani spomenici tamo gdje su oni u okviru nekakvih velikodržavnih projekata ubijali civile. To ne znači da ne razumijem bol i tugu rodbine poginulih vojnika, ali bi istine radi za njih bilo racionalnije da se upitaju: ko je njihove sinove, braću i očeve doveo u situaciju da ginu?

Osnovno je pitanje: čije su bile naoružane motorizirane vojne kolone koje su se prije 25 godina kretale Dobrovoljačkom ulicom i Brčanskom maltom? Jesu izašle iz komande, odnosno kasarne Jugoslovenske narodne armije, ali te kolone više nisu bile JNA, nego paravojne formacije u međuanrodno priznatoj državi Bosni i Hercegovini, jer više nije bilo SFRJ, pa ni njene armije. Naime. Savezna Republika Jugoslavija stvorena je 27. aprila 1992. odlukom Saveznog vijeća SFRJ kao zajednička država Srbije i Crne Gore i tim činom SFRJ je prestala da postoji, a SRJ je nova država.

Nije samo problem u tome što se ta strana vojska u maju 92. zatekla u BiH nego je, zbog onoga što će se događati, veći problem bio u tome što njen komandni kadar nije poštovao dogovor sa legalnom vlasti o napuštanju naše teritorije. Te vojne kolone su trebale otići bez naoružanja, u miru, kao što su prethodne kolone odlazile, a da nijedan metak nije ispaljen. Međutim, dogodilo se da je kolona koja je krenula iz tuzlanske kasarne „Husinska buna“ bila puna pušaka i minobacača, ali za njene vojnike je bilo još gore što su u kamionima bile velike količine minsko-eksplozivnih sredstava. I kad su pijani razervisti počeli pucati na Brčanskoj malti na vatru je logično odgovoreno vatrom, a tada je počeo da se aktivira eksploziv od kojeg je poginulo oko 40 vojnika i nekoliko civila građanaTuzle, a dio zgrada je zapaljen.

Budući da oficiri, po cijenu života svojih vojnika, nisu htjeli ostaviti nijednu pušku ili minu, sve je natovareno u pretrpane kamione i to je bilo fatalno. Prema tome, za stradanje vojnika na Brčanskoj malti krivično su odgovorni tadašnji predsjednik RS Radovan Karadžić, koji je u Haškom tribunalu nepravomoćno kažnjen zatvorom od 40 godina, bivši načelnik Glavnog štaba VRS general Ratko Mladić, kojem se sudi, i potpukovnik Mile Dubajić sa adresom u Beogradu, protiv kojeg nijedno tužiteljstvo još nije podiglo optužnicu. Umjesto Dubajiću, u Beogradu se sudilo Iliji Jurišiću koji je nevin tri godine bio u zatvoru i u nedostatku dokaza na kraju oslobođen krivične odgovornosti.

Zašto je vodstvu Srbije i Republike Srpske toliko važno da uporno pokušavaju mijenjati karakter rata u BiH 1992-1995.? Zato što presude do sada izrečene i one koje će se izreći u Haškom tribunalu njima nikako ne idu u prilog, nego naprotiv – potvrđuju da se BiH branila od agresije izvana i iznutra. Zbog tih presuda sve više se smanjuje mogućnost manipuliranja rodbinom žrtava iz redova srpskog naroda, pa je tako otpala i mogućnost da se porodice poginulih dovode u Dobrovljačku i na Brčansku maltu da odaju poštu svojim bližnjim. Navodno, nije bilo sigurno doći u Sarajevo i Tuzlu, a u svim gradovima Srbi, gdje žive, vrlo se sigurno osjećaju.

Smeta mi, na kraju, kad se govori da o ratu u BiH postoje dvije ili čak tri istine, jer to su floskule onih koji ne žele priznati da je istina samo jedna i jedina. Sve drugo je čista demagogija. (Piše: Đuro KOZAR)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here