Pogled iskosa: “Tijesno” u energetskom sektoru

0
373

Čitam naslovnu strane jednog našeg dnevnog lista i piše: „Kinezi dali rok do 17. oktobra“. Naravno riječ je o BiH energetskom sektoru i Bloku 7 TE “Tuzla”. Sjećem se kada je Uprava JP EPBiH davno obećala, u više navrata, a Vlada FBiH klimnula glavom, da će bageri u septembru ove godine ući na gradilište i započeti izgradnju famoznog Bloka 7.
Kako stvari stoje, nedostaju neke važne parlamentarne odluke, saglasnosti i garancije, koje čekaju kineski investitori. Ostaje samo nekoliko dana da se parlamentarci sastanu i urade svoj posao. U protivnom, za očekivati je da investitori dignu ruke od nas kao od neozbiljnih partnera i odu, a bageri bi ostati tamo gdje jesu. To bi stvarno bila bruka i sramota pred investitorima, a i pred javnošću, koja se po ko zna koji put dezavuiše i laže. Ukoliko to ovaj saziv Parlamenta ne uradi, bageri u optimističkoj varijanti, neće ući na gradilište ni do krja godine.

Šta je sa HE “Vranduk“ na rijeci Bosni, čiju su gradnju tri puta započinjale i tri puta vrpcu presijecale vlade Federacije? Kako se čini, radovi na ovom objektu su zaustavljeni ili svedeni na minimum. Nezvanično, jer nema ko da prizna, ovaj energetski objekat je „loše projektovan“, pa neke ekonomske analize pokazuju da objekat neće biti samoodrživ, odnosno, profitabilan. Razlog su ulazni podaci za projekat o protoku rijeke Bosne, koji su, navodno, uveličani, pa elektrana realno ne može dati projektovanu proizvodnju.

TE “Banovići“ kao još jedan energetski objekat, projektovan je na puno boljoj mikrolokaciji nego Blok 7 TE “Tuzla”. Sudbina tog objekta će, po svemu sudeći, zavisiti o političkim pozicijama i snazi dvije najače stranke u TK, SDA i PDA. Koliki će uticaj na ovo imati EU i energetska zajednica, za sada mi je nepoznato, ali se taj uticaj može očekivati s obzirom na odluku evropskih foruma da strane banke ne finasiraju izgradnju ovakvih objekta.

Novi blok u TE „Kakanj“ za sada niko naglas ne spominje.

I dok se priča o elektranama, niko javno ne smije da komentariše stanje u rudnicima. U Upravi JP “EPBiH“ kao vodećeg dijela preduzeća, kada su u pitanju rudnici, u opticaju su dvije priče, jedna optimistička za javnost i jedna koja je stvar „poslovne tajne“, dostupne vrlo uskom krugu. U dokumentu koji je „poslovna tajna“, a koji predstavlja analize upravljanja rudnicima, izneseni su dramatični podaci. Pitanje koje se neumitno postavlja je: “Koji su to rudnici i koji kapaciteti na kojima se bazira rad Bloka 7?

Također, u rudnicima u Srednjoj Bosni investicije i dokapitalizacija, koji su provedni, nisu dali očekivani rezultat. Svako je kupovao za sebe i svako ima svoje iskustvo. Rudarski institut iz Tuzle kao projektantska kuća i RMU “Banovići, kao investitor izvan koncerna, bili su prvi u investiranju u jamsku eksploataciju i imaju značajno iskustvo u realizaciji ovakvih projekta. Naravno, u postupku javnih nabavki to iskustvo niko nije korsitio.

Rudnik „Mramor“ se nalazi u procesa javne nabavke novog mehanizovanog širokog čela. Od momenta kada se izabere isporučilac opreme, urade projekti i oprema instalira u jami, proći će barem dvije godine. Za to vrijeme na pomenutom lokalitetu i u pomenutoj jami preostaje, otprilike, samo onoliko kapciteta koliko do polovice naredne dekade. Da li će i gdje biti nastavljena podzemna eksploatacija, da li će i kada biti otplaćena oprema koja se kupuje. Na ovo temeljno pitanje za sada nema odgovora.

„Krekini“ kopovi, a posebno „Šikulje“ poslije poplava, daleko su, izgleda, od projektovanih veličina i sa neizvjesnom budućnošću. Slično je u „Đurđeviku“ koji iz dvije malo veće provalije i jedne jame daje nekakvu proizvodnju.

Kad su u pitanju termoblokovi, prvo pitanje ili pitanje svih pitanja je rentabilnost i profitabilnost. U tok kontekstu izbor mikrolokacije termoelektrane je od temeljnog značaja. Stičem dojam da su i tu prevladali „sitnosopstvenički“, da ne kažem, lokalni opštinski intersi, što je već postala ustaljena praksa. To me ne čudi, jer politički lideri nemaju autoriteta, a možda ni snage ni volje da lokalnim „bajama“ i njihovoj drvenoj i seljačkoj politici, stanu u kraj. Logično je pitanje, zašto se, recimo, Blok 7 TE “Tuzla” ne gradi na lokalitetu PK “Dubrave”, a neki Blok 8 na lokalitetu PK “Šikulje“? Ovakvim rješenjem izbjegao bi se skupi transport uglja željeznicom ili kamionima do elektrane, imali bi riješen problem deponovanja šljake i pepela, kao i ekološke probleme sa lokalnom zajednicom itd. Uštede bi bile milionske, ali izgleda da smo zakasnili. Tu su Banovići u značajnoj prednosti.

Veliki projekti traže velike igrače. Projekti u energetici, u svijetu, a posebno u siromašnoj BiH, najveći su projekti gdje se svaka greška ili propust skupo plaćaju. Za to je davno trebalo mobilisati i koncentrisati vlastite naučne i stručne resurse, oslobođene od političkog uticaja. Državni instituti, koji su poslije agresije na BiH privatizirani, uglavnom, propali su, a samo rijetki preživjeli zahvaljujući, prije svega, svojim kadrovima. Mobilizaciju i bolje korištenje naučnih i stručnih kadrova iz ovog sektora JP EP BiH bi postiglo stavljanjem nekih od instituta pod svoju upravljačku strukturu.

Očigledno je da sve liči na farsu. Od ideje pa do ovoga gdje se nalazimo, preskočene su mnoge faze i procedure. Kao rijetko koja država na svijetu, BiH je tek ovih dana dobila energetsku strategiju. Stiče se dojam da je sve urađeno na brzinu, navrat – nanos, nedovoljno stručno i naučno s isključivim ciljem držanja pažnje javnosti i ostanka na vlasti. To se vidi po dosadašnjim rezultatima, po neizvjesnosti, po zbunjujućoj situaciji koja se može neslavno završiti odlaskom investitora. U konačnici samo neki u ovoj državi znaju, a mnogi samo slute, gdje se BiH u energetskom sektoru nalazi. (Piše: Nermin BIJEDIĆ)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here