Osvrt/Boriša Falatar: Prvih šest mjeseci novog Predsjedništva

0
129

Kandidat za člana Predsjedništva BiH na izborima 2018. analizirao je dosadašnji rad novog sastava Predsjedništva.

Prije šest mjeseci, u obraćanju javnosti na izbornu večer, rekao sam da novoizabranim članovima Predsjedništva BiH treba pružiti šansu. „Želim im uspjeh i nadam se da će biti odlični članovi Predsjedništva koji će znati raditi zajedno i izgraditi istinsku multietničku državu, da će ojačati ekonomiju i da će nas približiti EU.“ Tu svoju izjavu sam ponovio nekoliko puta u medijskim nastupima poslije izbora.

I zaista sam mislio tako. Ako je već skoro 50% glasača izabralo predsjednički trojac, vrijedi im pružiti priliku da opravdaju povjerenje naroda. Stoga sam odlučio ne kritizirati bivše suparnike u javnim nastupima poslije izbora, već im dati prostora da pokažu šta mogu uraditi na vlasti. A na vlasti se može uraditi mnogo, jako mnogo.

Od izbora je prošlo šest mjeseci. Dovoljno vremena da se podvuče crta i analizira šta su sve postigli.

Širom svijeta se prvih pola godine na vlasti, ili češće prvih 100 dana, analiziraju i koriste kao pokazatelj budućeg uspjeha. Razlog je što su predsjednici, ili u našem slušaju članovi Predsjedništva, najmoćniji i najutjecajniji upravo na početku svog mandata. Njihove odluke u tom periodu određuju način upravljanja državom slijedeće četiri godine. Prvi potezi otkrivaju njihove stvarne ciljeve, pokazuju sposobnosti i karakter. Kroz prilagođavanje na vlast u prvih šest mjeseci, prve poteze, način na koji stupaju u interakciju sa domaćim i stranim institucijama, stranim čelnicima, javnošću, medijima i kritičarima, saznajemo istinske ciljeve njihove politike, njihovu viziju (ili nedostatak iste).

Šest mjeseci se čini kratak period – ali istinski dobar predsjednik može učiniti čuda. Roosevelt je svakako najpoznatiji jer je New Deal reforme uveo u prva tri mjeseca svog mandata. Nova zvijezda američke progresivne politike, Alexandria Ocasio Cortez, predložila je Green New Deal samo 35 dana nakon što je izabrana u Kongres. Macron je u prvih 100 dana napravio diplomatsku ofanzivu i u parlamentu usvojio šest ključnih zakona. U našoj regiji Zoran Zaev, kojem su dobrosusjedski odnosi bili prioritet, je u prva tri mjeseca potpisao novi sporazum sa Bugarskom, i posjetio Grčku, koja je odmah zatim uzvratila posjetu. Ta tri mjeseca aktivnosti su rezultirali nedavnim rješenjem višedecenijske svađe oko imena, i deblokadom euroatlanskih procesa i milijunskih fondova.

A šta su u duplo dužem periodu uradili članovi našeg Predsjedništva?

Kratak odgovor je: Ništa posebno.

Nešto duži odgovor zahtijeva detaljniju analizu inicijativa napravljenih u odnosu na nadležnosti i prioritete rada Predsjedništva, koje bi trebale biti evropske integracije, ekonomska diplomacija, i poboljšanje međunacionalnih odnosa u zemlji.

Pođimo redom:

Evropske integracije su jedna od rijetkih stvari oko koje još uvijek postoji konsenzus, čak i u duboko podijeljenom Predsjedništvu. Niko ne osporava naš strateški cilj, koji je uostalom službena politika svih Vlada i Predsjedništava BiH još od nezavisnosti. Ali nakon više od dvadeset godina lutanja na tom putu, javlja se zamor i kod nas i u zemljama Evropske unije.

Stoga je bilo bitno uložiti sav politički kapital funkcije Predsjedništva da pokažemo naše sposobnosti partnerima u Evropskoj uniji. Da već jednom prestanemo biti promatrači kojima drugi diktiraju procese, da najzad uzmemo stvari u svoje ruke. Nadao sam se da će Predsjedništvo formirati radnu grupu i mehanizme koordinacije pod svojom nadležnosti s ciljem ubrzanja procesa EU integracija. Da će pokazati evropskim partnerima da smo zaista voljni, sposobni i spremni postati kandidatom i članom Unije.

To je iziskivalo jako malo. Prvu priliku da pokažemo drugačiju sliku imali smo na susretu u Briselu krajem januara – odgovori na upitnik su već mjesecima bili skoro spremni, smanjenje cijena roaminga predloženo već prije dvije godine, mjesto šefa misije u Briselu upražnjeno već mjesecima. Mogli smo u Brisel doći sa dokazima da intenzivno radimo na pristupanju Uniji.

Umjesto toga, kakvu smo sliku pokazali na prvom susretu? Puna tri mjeseca nakon izbora, članovi našeg Predsjedništva došli su u Brisel kao politički turisti, bez plana i bez ikakvih rezultata za pokazati. Bez odgovora na upitnik koji EU čeka rekordno dugo. Bez odluka koje je EU predložila prije dvije godine. I kakvu to sliku daje o našoj zemlji i njenoj spremnosti da postane članica? Da li nam je zaista članstvo u Evropskoj uniji prioritet, ako si dopuštamo da mjesto šefa misije u Briselu zjapi prazno skoro godinu dana?

Stjecajem okolnosti, bio sam u Briselu dan nakon prolaska našeg trojca. Ocjena je bila da smo propustili još jednu dobru priliku da našoj zemlji osvjetlamo obraz i poboljšamo šanse za kandidatski status i sve investicije i fondove koji uz njega idu. Iako još nismo dobili zvaničan odgovor, izvjesno je da status kandidata nećemo dobiti još najmanje godinu dana. Za takvu situaciju dobar dio krivice snosi naše Predsjedništvo.

Još gora situacija je u Vijeću Evrope, organizaciji koje smo član od 2002. Više od šest mjeseci nismo uspjeli poslati kratko pismo sa akreditivima za učestvovanje u radu Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope. Zbog toga smo jedina od 47 zemalja članica koja ove godine nema svoje predstavnike u tom najvišem tijelu Vijeća Evrope. U ponedjeljak, na svečanom otvaranju pred 650 ambasadora i delegata iz 47, odnosno 46 zemalja, uključujući nekoliko premijera, Predsjednik Skupštine je izjavio žaljenje što Bosna i Hercegovina nije zastupljena jer jedina u šest mjeseci nije uspjela poslati pismo akreditiva. Za takvu blamažu pred predstavnicima svih vladajućih političkih stranaka Evrope također dio krivice snosi naše Predsjedništvo.

Ovakvi propusti tokom proteklih 25 godina napravili su da Bosna i Hercegovina postane, najblaže rečeno, marginalni faktor u međunarodnim odnosima, i zemlja koju veliki projekti zaobilaze a iz koje ljudi odlaze. Takvi propusti su posljedica neznanja i nedostatka vizije, odraz nepromišljene i nekoherentne vanjske politike. Njihove posljedice su ekonomska i socijalna stagnacija i zaoštravanje odnosa sa ključnim partnerima u regiji i svijetu.

Osim odgovora pozivu u Brisel, trojica članova u šest mjeseci nisu napravila druge strateške posjete, niti su primili zvaničnu posjetu stranog državnika. Dodik se jednom vratio u Brisel da preda nepotpuni upitnik, i bio je nekoliko puta u Beogradu. Džaferović je održao trominutni govor na forumu u Azerbejdžanu. A Komšić je u Makedoniji obilježio godišnjicu smrti Borisa Trajkovskog.

Pored toga, nije bilo niti jedne zvanične državničke posjete, niti jednog visokog zvaničnog susreta u organizaciji Predsjedništva. Možda naši članovi Predsjedništva rade iza kulisa, skrivajući diplomatske inicijative od press službe Predsjedništva i javnosti. Ali po svoj prilici, ne prave značajan pomak ni na bilateralnom niti na multilateralnom planu.

Slična je situacija na polju ekonomske diplomacije, koja je ključna za dugoročni napredak zemlje. Logično bi bilo da Predsjedništvo uloži napore i svu političku snagu, da razvije mehanizam koordinacije za promociju i izgradnju strateških infrastrukturnih projekata. Da putem diplomacije promovira komparativne prednosti BiH, omogući rast domaćih i stranih investicija, i otvori nova tržišta za izvoz naših proizvoda. Međutim, od toga sa ovim sastavom Predsjedništva još uvijek nema ništa.

Manjak rezultata je razumljiv ukoliko se uzme u obzir koliko rijetko radi naše Predsjedništvo. Prošli sastav, Izetbegović-Čović-Ivanić, je u prvih šest mjeseci nakon izbora održao 5 redovnih sjednica, što je već bio blagi pad u odnosu na prethodne sastave koji su u istom periodu održali između 7 i 12 sjednica. Naš sadašnji trojac je ipak apsolutni negativni rekorder: do sada su održali samo jednu redovnu sjednicu!

Krivnja za nerad i svađu će se prebacivati na drugog. Na to smo navikli. Javna prozivanja smo očekivali, i to smo i dobili.

Nažalost, svađa u vrhu države odražava se na čitavo društvo, stoga je zaista šteta što nije bilo više iskrenih napora da se poprave odnosi između tri člana, i izgradi funkcionalno Predsjedništvo.

Izbor sadašnjeg trojca i njihov način rada u Predsjedništvu dodatno je produbio jaz između naroda naše zemlje. To je neprihvatljivo i izuzetno neodgovorno u današnjem domaćem i međunarodnom kontekstu. Mnogi se s pravom osjećaju prevareni, pogotovo građani koji su očekivali da će njihov kandidat ispuniti obećanje i kao član Predsjedništva zaista povezivati ljude. Šest mjeseci je kratak period, ali dovoljno dug da bi shvatili da od toga, nažalost, neće biti ništa.

Ostaje nam samo nada da će ovaj početak mandata biti izuzetak, da slijedeće četiri godine neće biti totalna propast za BiH diplomaciju.

Nadamo se da sada zaista počinje pozitivna priča. Nakon post-izbornog opoziva 27 ambasadora i šefova misije – skoro pola diplomatskog kora BiH – ambasadorske pozicije se polako popunjavaju. Nova šefica misije pri EU je nedavno stigla u Brisel, i uskoro će zvanično predati akreditive. Mnoge karijerne diplomate i zaposlenici ministarstava vanjskih poslova i ekonomskih odnosa, uz zaista skromne resurse, i bez podrške Predsjedništva, već dugo pokušavaju stvoriti pozitivan narativ, oslikati fasadu normale i predstaviti našu duboko nefunkcionalnu zemlju u najboljem svjetlu. Na tehničkom nivou stvaraju diplomatske odnose, i preuzimaju odgovornost koju članovi Predsjedništva još uvijek zanemaruju. Takve napore duboko uvažavam. No, nadoknaditi naše decenijsko kašnjenje i lutanje bez jake, sposobne i odlučne lokomotive neće biti moguće.

Istina je da je naš politički sistem izuzetno kompleksan i da tročlano Predsjedništvo ne nudi najlakši način funkcioniranja. Ali nedopustivo je da se vrijeme, energija i novac troše na prepirke koje dijele ljude i teme koje ne vode nikamo. Široke nadležnosti Predsjedništva nude dovoljno tema oko kojih postoji konsenzus, na kojima se treba raditi punom parom.

Nadamo se stoga da će od momenta kada se napokon formira državna vlada, Dodik, Komšić i Džaferović početi nastupati kao državnici i članovi Predsjedništva, a ne kao predsjednici i članovi svojih stranaka.

Bosni i Hercegovini je to prijeko potrebno- izjavio je Boriša Falatar
za Prometej.ba.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here