“Oslobođenje”: Bego prepisuje od Dodika

2
376

Sindikat solidarnosti Tuzlanskog kantona, koji okuplja nekoliko stotina radnika preduzeća koja su uništena u postratnim procesima privatizacije, priprema apelaciju koju će uputiti Ustavnom sudu Federacije BiH, tražeći ocjenu ustavnosti Zakona o javnom okupljanju TK-a. Razlog za ovo je činjenica da taj zakon Vlade sa Begom Gutićem na čelu, mada ne eksplicitno, zabranjuje okupljanje radnika ispred institucija vlasti, što nije zabilježeno ni u jednoj državi regiona.

Sličan zakon postoji i u entitetu RS, kojim je također zabranjeno okupljanje ispred institucija vlasti, pa radnici to sada žele promijeniti.

12 poslanika

– Ovakvog zakona nema nigdje. Ima kod Dodika, od njega su ga i prepisali, i on je zabranio pred institucijama proteste i sada treniraju strogoću po njegovom receptu, kazao nam je Sakib Kopić, predsjednik Sindikata solidarnosti, koji je prije dvije sedmice uhapšen na jednom od redovnih protesta koji se organizuju srijedom u blizini zgrade pravosudnih institucija.

Za ocjenu ustavnosti bilo kojeg zakona potrebno je da se u zakonodavnom tijelu, u ovom slučaju Skupštini TK-a, skupi trećina, odnosno 12 glasova poslanika koji će podržati slanje apelacije. Radnici vjeruju da će u tome uspjeti iako opozicija u ovom zakonodavnom tijelu ima tek devet glasova.

– Opozicija nema toliko glasova, ali nadam se da ćemo uspjeti skupiti 12 ruku, jer vjerujem da ima zrelih i odgovornih ljudi u vlasti kojima je jasno da se ovaj zakon mora oboriti. Ukoliko se to promijeni, mi više ne bismo protestirali ovdje, ispred NLB banke, nego bismo išli pred zgradu Vlade TK-a, koja i treba da čuje glasove nezadovoljnih radnika i građana, dodao je Kopić.

U ovom trenutku je izvjesno da će apelaciju podržati SDP, koji ima sedam glasova u Skupštini TK-a. SDP je u vrijeme donošenja izmjena tražio da se zabrane ukinu, ali one su po običaju SDA odbijene.

– Mi ćemo svakako podržati takvu apelaciju, jer smatramo da radnici i svi drugi trebaju nezadovoljstvo izražavati tamo gdje se njihov problem može riješiti, odnosno ispred Vlade i Skupštine TK-a, a ne tamo na nekim parkinzima. Na ovaj način Vlada i pozicija su ponizile radnike, jer su im oduzele pravo da se na pravim mjestima bore za svoja prava, kazao nam je predsjednik Kluba SDP-a Dževad Hadžić.

Načelno, sa posljednjim dešavanjima vezanim za hapšenja sindikalnih predstavnika ne slaže se ni SBB, koji čini većinu u Skupštini TK-a sa SDA. Kako nam je kazao predsjednik Kluba poslanika SBB-a Fuad Hadžimehmedović, radnicima se ne bi smjela oduzimati mogućnost protesta na bilo kojem mjestu.

Policija se pita

– Ovo posljednje hapšenje šalje jako ružnu sliku, jer nigdje se na taj način radnicima ne zabranjuje da iskažu nezadovoljstvo. Mi nismo glasali ni za izmjene i sigurno nismo promijenili stav. Mislimo da ovakav zakon ograničava prava građana i radnika, ali ne mogu reći hoćemo li podržati apelaciju dok ne vidimo šta je u njoj, kazao nam je Hadžimehmedović.

Podsjećamo, Skupština TK-a je u septembru 2015, nakon učestalih protesta radnika ispred zgrada Vlade i Skupštine, izmijenila Zakon o javnom okupljanju i uvela ograničenja kada je u pitanju organizovanje protesta. Novim uredbama ispred objekata koji se posebno osiguravaju, odnosno ispred zgrada Vlade, Skupštine i pravosudnih institucija radnici ne smiju protestovati, izuzev veće udaljenosti. Od početka primjene zakona, policija, kojoj je ostavljeno u nadležnost da odredi tu udaljenost, radnike je od institucija odvodila i po nekoliko stotina metara, na obližnje parkinge, livade i slično. Izmjenama su čak zabranjeni protesti prije osam sati ujutro i poslije 22 sata.

Kao i nebrojeni drugi zakoni, i ovaj je donesen po hitnoj proceduri, te u suprotnosti sa praksom zemalja EU i regije. Primjera radi, za vrijeme protesta u Hrvatskoj, okupljeni od zgrada institucija vlasti moraju biti udaljeni najmanje 10, odnosno 20 metara, a vremenski su ograničena samo okupljanja i protesti ispred zgrada Vlade, Sabora i Ustavnog suda.
(Miren Aljić, “Oslobođenje”)

2 Komentari

  1. Koja je to nepravda i apsurd. Pa, ljudi (i žene) traže svoja prava koja su im zakonom, raznim konvencijama i, u krajnjem slučaju, Ustavom zagarantovana.
    Obespravljeni radnici samo traže da institucije, koje bi trebale da budu garant zaštite njihovih prava, rade svoj posao, ubrzaju i uzmu u zaštitu njih, njih koji su grubo i nezakonito oštećeni. Pa, zar nije po zakonu tražiti svoje zarađene plate, uvezivanje radnog staža i prozivati i ukazivati na kriminal u i oko njihovih firmi? To je osnovno i zakonsko pravo. Kome u ovome gradu i kantonu smeta da se zakon poštuje, pa se svim silama vrši pritisak na te ljude i provodi apsurdni Zakon o javnom okupljanju? Ako su ti radnici prijavili pravosudnim istitucijama prije dvije, tri, i više godina na kriminal u njihovim preduzećima, a ništa konkretno do danas nije učinjeno, zar je “grijeh” što oni prozivaju za nerad tih institucija?
    Ko koga treba da štiti?
    U bivšoj državi radnik je primao svaki mjesec redovnu plaću, obustave su se redovno uplaćivane, pa se moglo otići normalno u penziju. A sada? Uzeto im je sve. Smetaju vam. Uzeto im je sve, i novac, i nada , i zdravlje. I što, trebaju da šute!?
    Sve ste im uzeli, ali ponos i glas nikada, nikada, ne možete!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here