O loptanju je riječ: Gradska vlast ukida i Slobodu!?

2
321

Na nekoj od sljedećih sjednica Seljačkog vijeća Tuzle, treba očekivati da seljoberi donesu odluku da ukinu udruženje građana koje se bave loptanjem, to jest nogometom koju igru neka be-ha plemena zovu i fudbal! Ako su ukinuli sve što u Tuzli ima gradski, urbani, kulturni šmek, od „Fronta sloode“, Radio-Tuzle, Doma u Kreki, orkestara, tematskih izložbi, kina, festivala, muzeja, arhitektonskih vrjednosti do Međunarodne galerije portreta, svodeći je na nivo centra za kulturu u zemljoradničkoj zadruzi Islamovac, zašto ne bi ukinuli i Fudbalski klub „Sloboda“?!

Prije nego li pređem na suštinu teme, potrebno je da otklonimo neke terminološke zabune. Hoću podsjetiti zaboravne da je seljakluk stvar duha, mentalnog sklopa a ne geografije za pučkoškolarce. U tom smislu i besmislu, pod seljačinama, podrazumijevam sve one u Seljačkom vijeću Grada Tuzle koji su, među ostalim, vodili više računa o čačkanju nosa i vlastitom prdežu, nego li o tome šta je posljedica klijentelističkog dizanja ruku da se “ukine” Međunarodna galerija portreta! Seljoberi iz Gradskog vijeća sve ljudske vrijednosti i sve duhovno i materijalno nasljeđe Tuzle, sve njene brendove svode na svoju mjeru, mjeru javašluka i primitivizma! Kad smo se riješili muke s riječima – pređimo na problem.

Helem, nogometaši „Slobode“ su loše krenuli u ovoj premijerligaškoj sezoni. Imaju problem sa loptom! Ne sluša ih i od njih se odbija kao od kamena. Zato su se našli u dnu tabele, s golemim šansama da iduće sezone opetovano igraju sa klubovima mjesnih zajednica kakva je Obarska, kraj Bijeljine. U tu kupus-ligu Sloboda je bila upala zahvaljujući lošoj upravi i još lošijoj brizi gradskih poglavara. Ali, kako su se bližili izbori, gradska je vlast sve učinila da spasi vlastitu guzicu, to jest da klub iz kupus-lige vrati u prvu. U svemu tome veliku ulogu je odigrao i duboki džep našeg Amerikanca, Asmira Husića.

Nakon što je na izborima, uz malu pomoć „bugarskog voza“, spasila guzicu, općinska se vlast vratila svom redovnom poslu – devastaciji i siromašenju grada! Amerikanac se, nakon što je vidio s kim ima posla, povukao, a onda su klub preuzele domaće snage. Naravno, one koje su na prošlim lokalnim izborima puhale u leđa dilberima oko aktualnog gradonačelnika od kojeg je počela istorija Tuzle, na način da prije njega nije bilo ništa što nije trebalo srušiti! Izbor je pao na Senada Mujkanovića, vlasnika građevinske firme Tom Cat i dugogodišnjeg predsjednika i mecene istoimenog kluba borilačkih vještina. No, brzo će vrijedni i ambiciozni predsjednik vidjeti da je golema razlika između udaranja u vreću, odnosno u Salku Zildžića, od udaranja u koptu! Hoću reći da je vođenje fudbalskog kluba mnogo složenija radnja od vođenja kluba lokalnih tabadžija.

Na početku rada novog klupskog rukovodstva, sastavljenog od većinskih poslodavaca, Mujkanović je naivno mislio da neće biti posebno teško voditi Slobodu. Međutim, uskoro se počelo osipati veselo društvo koje je ulazak u Slobodu prihvatilo kao stvar prestiža, još jednog plusa u biografiji a ne društvenu obavezu. Gradske vlasti koje treba da brinu o Slobodi kao duhovnom vlasništvu Tuzlaka, kao dragulju kojeg treba čuvati i njegovati, nisu pomjerili ni dupe kako bi priskočili u pomoć. Iz dupeta u glavu njima putuje od izbora do izbora! Tek tada, zarad političkih poena i glasova , započnu s demagoškim parolama o tome kako je Sloboda opće dobro pa, prema tome, treba joj pomoći. Toliko da opstane i ne ode u kupus-ligu. U međuvremenu, nađu se optimisti poput rečenog Mujkanovića da, kako znaju i, još više, ne umiju, Slobodu drže kao izbornu bazu vlasti.

Ostavka trenera Vlade Jagodića i dolazak Slavka Petrovića je samo očajnički potez uprave Kluba, napuštene od svih, kojim misli da će, uz psihološki efekat, nešto promijeniti. Dodamo li tome da je Petrović doveo i svog pomoćnika iz Srbije, čime je Upravni odbor ponizio sve klupske trenere, stvoren je psihološki kontra-efekat. Sve su to samo znaci da se Sloboda i dalje vodi na vrat, na nos i na svoju ruku. Dakle, bez plana i reda, bez strategije i vizije, bez kojeg neće na zelenu granu. A zato što treba i znanja i volje onih koji su zaduženi da svakodnevno dokazuju kako je Sloboda opštedruštveno vlasništvo, dakle, institucija od opšteg interesa.

Dok se ne uspostavi takav odnos vlasti prema Slobodi, zbunjeni predsjednik Upravnog odbora, dobri Senad Mujkanović će, kladim se, već biti predsjednik kluba lokalnih tabadžija. (Piše Ekrem Avdić)

2 Komentari

  1. Predstavio si vijecnike onakvima kakvi jesu.ne vjerujem da je iko od njih posjetio galeriju njih intetesuje pausal i nista vise.na ispiranje mozga idu kod glavne budale grada imamovica i gladaju kako on hoce.a glavna za kulturu asja redjic pa ona je svoje dobro naplatila.

  2. Svakako da je Sloboda duhovna vrijednost grada. Ali duh je ponekad važno zatvoriti u bocu jer ako ga pustiš on može svašta da učini. Sjećamo se Čire i Jaske pored njega i zvižduka sa tribina uz skandiranje Ćiro ,Ćiro! I ode i Ćiro i Saša Vugdalić i Amerikanac. I onda bi pa ode Musemić i onda opet primitivci na sceni. Nije sve ni do ovih što najviše vole paušale pa onda kobojagi ostalo. Krivi smo MI kaže Đole! Sloboda je nadživjela sve vlasti pa se nadam da će i ove! Fudbal je biznis u kojem kad je o BH riječ još uvjek igraju pohlepni i neuki hapci. Od rukovodstava do sudija trenera i tako to. Trebaju nam neke nove face.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here