Nešto razmišljam: Tuzlanski taksi

11
651

Mnogi Tuzlaci se sjećaju vremena kada je u Tuzli bilo samo par taksija. Koristili su ih samo rijetki, malo dubljeg džepa, uglavnom naši iz dijaspore, „jugovići“ kad sa glavne autobuske stanice, krenu kući. Ostali vrlo rijetko ili nikako. Jednostavno, taksi je bio skup.

(Foto ilustracija)

Nakon rata, pa evo sve do danas, sa tendencijom da će tako ostati, taksi je postao sredstvo masovnog javnog prevoza. Taksijem se sada voze svi. Razlog je vrlo jednostavan. Cijena taski prevoza jednaka je cijeni prevoza javnim gradskim saobraćajem. Marka i pol duž sjeverne i južne gradske magistrale, a ako taksi malo skrene, to je već dvije marke.

Nisam siguran da je to dobro ali moram, usput, reći da građani Tuzle nikada nisu imali bolje gradske autobuse, modernije, čistije i „ekološki osvještenije“.

Za razliku od taksija u gradovima bližeg i daljeg zapada, njujorškog žutog, londonskog crnog ili minhenskog bijelog, tuzlanski taksi nema neka prepoznatljive odrednice. Uglavno su to uvozni polovnjaci i po koji novi jeftini „prašinar“. Zimi su skoro svi prljavi od blata, izvana i iznutra,a ljeti se to malo promijeni. Ima vlasnika taksija koji o tome vode računa, i ljeti i zimi, pa im je auto svako jutro čist, a i oni u autu. Obrijani i uredni. Njima pohvale i svaka čast.

Oni drugi o tome, uglavnom, ne vode računa, pa kad uđeš u taksi, zamoliš Allaha da te sačuva i da, ne daj Bože, ne ograjišeš. Oni, mlađi taksi vozači, od obrazovanja uglavnom imaju vozački ispit, malo škole, rijetko zanat, a radit neće pogotovu neki teži i odgovorniji posao, koji bi im po svemu pripadao. Obično imaju neki “papir”. Kako god, važno je da imaju nekakvu platu, da rade lahak posao, nemaju ambicija ni vizija, pa dok traje – traje. „Državi“ je važno je da ne dolaze na biro za zapošljavanje.

Kad sjedneš u taksi, rijetko si sam. Dok putnici ulaze i izlaze iz taksija, dok svi šute, odmah možeš poznati ko je zaposlen, a kome vožnju plaća babo? Oni zaposleni ili penzioneri sa mizernim penzijama, voze se za marku i pol, pa poslije malo pješače, a oni što im babo plaća, đaci, studenti, razni zgubidani i zgubidanke itd, oni bi da ih taksi doveze do pred vrata, za dvije marke. To je pravilo. Izuzecima čast.

Vratimo se taksi “šoferima”. Čim taksi krene, da bi valjda uštedio na gorivu, taksi vozač, ručicu mjenjača što prije prešalta u četvrtu ili petu brzinu. Motor stenje, ali važno je da „štedi gorivo“. Odkud im to – ne znam, ali znam da to ne funkcioniše, ni teorijski ni praktično. Ne bih im „solio pamet“.

Čim napolju temperatura malo poraste, tuzlanski vozači taksija su presvuku u „atlet majice“, u neke kratke pantalonice, sa jeftinim naočalama, na ćelavoj obrijanoj glavi. Vruće im je. Lijeva ruka je isturena kroz prozor. Maše nekim „pinkušama“ i nekim kvazi frajerima, koji su mu jarani i pored kojih ne može proći, a da ih glasno ne pozdravi i nešto bezvezno upita ili kaže. Ako su odmakli, mobitel nije odmakao i glasni razgovor se nastavlja upotrebom savremenih IT tehnologija. Sloboda je opet zijanila, „Fukare“ su nervozne, a u pitanju je čast. Nema veze što je to zabranjeno, što je upotreba sirene zabranjena. Važno je da putnici nisu policija.

Ako je napolju malo toplije, peškir je oko vrata, prozori su širom otvoreni i putnik ima osjećaj da se ne vozi u taksiju nego na motoru. Dama uđe u taksi sa jednom, a sa drugom frizurom izađe iz taksija. Ne smije ni da pisne, jer taksi vozač zna sve i savršeno je vaspitan, kulturan i načitan.

Ako radi „klima“, auto je rashlađen do smrzavanja tako da putnik koji ulazi u taksi doživi, u najboljem slučaju, toplotni šok, parezu facijalis ili ga u najboljem slučaju, poslije od promahe zaboli glava. Važno je da se ne šlagira. Putnici u taksiju su tu potpuni marginalci jer, Bože moj, njemu je vruće. Itd.

Ovo je slika tuzlanskih taksija. Možda sam ovo malo iskarikirao ili sam bio malo više ironičan, ali ciničan nikako. Sve je istina.

Nevjerovatno je da gradska komunalna ili neka druga inspekcija ne kontroliše rad taksija i kako se niko ne brine o kvalitetu usluga javnog prevoza. Bit ću slobodan pa reći, da se možda ovo moje pisanje ne uklapa u način kako se „dodjeljuju“ taksi stajališta. Sve mi liči na privatni tal ili javno-privatno partnerstvo sa naglaskom na privatno.

Nema nikakvog opravdanja da, institucionalno, građani ne mogu da daju ocjenu ili kvalificiraju javnu taksi uslugu, a da to ima nekakvu težinu sa pravnim posljedicama. Bilo bi dobro i potpuno logično da se uvede nekakav pravilnik koji predviđa negativne poene ili nešto slično, pa kad se više građana požali na kvalitet taksi usluga, vozač izgubi licencu.
Mislim da bi to bilo dobro. Vozači taksija nisu deficitaran kadar, ima ih dovoljno, pa neka se takmiče. Pa i da ih nema.

Na kraju, ne znam šta o ovome misle građani Tuzle, šta misli naš gradonačelnik, pogotovu ako znamo da se oko tih „taksi stajališta“ po čaršiji ispredaju razne priče. Pozdrav svima! (Piše: Nermin BIJEDIĆ)

(Napomena: Kolumne odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala Tuzlalive.ba)

11 Komentari

  1. A kako tek voze! Kad im odgovara mile po cesti kao puževi, pa moraš stati baš na svaki semafor jer brate njemu se ne žuri da malo ubrza da stigneš na zeleno. On štedi gorivo…kad hoće. A kad mu nije do štednje, pored tebe proleti nenormalnom brzinom jer on to može. Na semaforu ako si prvi, obavezno ti se na sred pješačkog popriječi taksi jer on neće da čeka u redu, on je taksi. Kad se uključuje sa autobuske stanice (na kojoj ne bi smio da stane) on ima prednost jer on je….zamislite TAKSI. Zaustavljaju se gdje hoće, zaustavljaju se kad hoće, a ti brate poštuj da je on taksi pa on radi za male pare. Da….kao da svi mi drugi radimo za milione. On radi za privatnika….da a mi svi imamo vlastite profitabilne kompanije. Da on vozi svoje auto….ma da a eto ja radio 20 godina da mogu kupiti sewbi auto pa me lupi taksista jer on “ima pravo da vozi kako hoće”. I još policija na njihovoj strani, pa te ubjeđuju da se “dogovorite za 10 KM štete”. Toliko o odvarnim taksistima.

  2. Što bi rekli “u sridu”! Bravo za tekst! Može se samo još dodati da ne gledaju na sigurnost ostalih učesnika u saobračaju, nego se samo “ukopaju”, kada im neko mahne. Ima tu i do putnika, ali najviše je do taksista. Oni ne vide čovjeka, nego 1,5 KM ili više, zavisi. Vjerovatno imamo najgore taksiste u regionu. Opet; čast izuzecima

  3. Najviše mi smeta što se zaustavljaju gdje im padne na pamet, ne razmišljajući da li nekome smetaju u saobraćaju, što putnike čekaju na raskrsnicama, a neki dan je jedan “zasjeo” nasred raskršća i čeka žensku koja trči…Tri automobila su stala, jer nisu mogla proći od njega. Mogu li sami taksisti uredovati kod kolega da se poštuju neka pravila ne samo saobraćajna, nego i iz domena bon-tona i sl.

  4. Postovani gospodine svasta ste sebi uzeli za pravo da napiste i objavite u sredstvima javnog informisanja,iznijeli ste mnogo neistinitih i ruznih stvari o ljudima koje posteno rade svoj posao sa svim dobrim i losim stranam tog posla.Nikad se niste zapitali koga to sve tuzlanski taxisti voze razmislite malo o tome ko su korisnici usluga taxija u Tuzli. Neko bi Vam moga reci koliko platite toliko i dobijete ja sigurno znam da mozete sebi pozvati tavi da vam dodje pred vrata cist uredan klimatiziran i da vas odveze gdje vi hocete SAMO VAS naravno to ima svoju cijenu..Na kraju vaseg teksta shvatio sam zasto ste sve ovo i napisali,mogu vam reci da ste izabrali los nacin da zaradjujete politicke poene za vase mentore. Ako imate nesto protiv gradonacalnika ili SDP ima i drugih nacina da ih prozovete bez da ukljucujete ljude koji svaki dan tesko rade da prehrane porodice i naravno plate obaveze prema drzavi ( pune budzet)
    L.P.

  5. DSXX Ako si htio demantirati navedeno u tekstu trebao si to uraditi, a ništa od toga. Sve teceno u komentaru g. BIJEDICA Je mnogo gore u stvarnosti. Zašto bi politika bila razlog pisanja komentara? Da se g. Gradonačelnik bar jednom vozio tuzlanskim taksijem…samo bi mu se kazalo, ali dotični nema svoje auto, vozacku dozvolu a službeno mu je na raspolaganju 24 sata i tako 20 godina….pa ti kontaktj đe ba problem.

  6. Sve je u pravu covjek! Čast izuzetcima, sve su mraka papanska, robijaši i prije svega nekulturna pappanija koja nezna da je to nekad bio gospodski poso! Pretvorili su ga u najobicniji pijacarski štand sa paprikama, sa kojeg je vecina i došla!

  7. Taxisti u TZ su većinom krkani.
    GiPS j dno dna..i treba promjeniti ime u Seljoberski GPS.
    A J.I. boli q…. za “gradom TZ”.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here