Nekad i sad: Gdje je KEP ’85, a gdje “Women’s Trophy 2018” (Foto)

1
329

Sredinom osamdesetih godina Evropu je fascinirala vijest da utakmice Kadetskog prvenstva Evrope (KEP 85) u dvorani Mejdan u Tuzli prati 6.000 gledatelja. I to u po ljeta, kada se ljudi uveliko odmaraju, a sporta je vrlo malo u žiži zanimanja.

Kako je moguće da utakmice djevojčica u nekoj tamo Tuzli prati ovoliko gledatelja, pitao se i i Talijan Aldo Vitale, visoki dužnosnik FIBA za žensku košarku, a da bi se uvjerio u istinitost “čuda nad čudima”, zapucao je u Tuzlu i sve vidio “in vivo”. Bio je oduševljen, jer je sve bilo istina, a Tuzla je tih dana, od 20. do 27. jula 1985. godine, odisala sportskim životom.

Na svakom mjestu u gradu pričalo se o kadetkinjama Jugoslavije, SSSR-a, Italije, Šanije i drugim, sva se lokalna i okolna vlast preselila u krcati Mejdan. KEP ’85 dobio je tretman vrhunskog sportskog, ali i društvenog događaja.

Ovo navodim radi malog poređenja. Ovih dana Tuzla je malo rukometno središte Evrope, jer su nas IHF/EHF počastili dodjelom organizacije rukometnog turnira “Women’s Trophy 2018”, od 29. maja do 3. juna.

Jeste da nije riječ o evropskom prvenstvu, ali svejedno, u Mejdan je stiglo osam reprezentacija juniorki. I gledamo odličan rukomet, s dobrom organizacijom, s tom razlikom što niti ima političara i gradskih velikodostojnika na tribinama (čast izuzecima koji su tu bili protokolarno), a još manje – publike!

Kao da u Mejdanu ne igra državna reprezentacija, kao da to nisu naše djevojke koje pobjedama i borbenošću afirmišu BiH i rukomet, kao da su ulaznice basnoslovne, a ne “džabne”, kao da naše gube, a ne ubjedljivo pobjeđuju, kao…

Utonula Tuzla u nekakvu učmalost, pa je više ne zanima ni sport, ni državna reprezentacija, ni sjajna prezentacija grada i rukometa, svejedno im je, živi se od “stare slave”. Majstori su ovdašnji ljudi da laprdaju i kritikuju sve i svašta, osim sebe i svoj odnos spram života, sporta, naše djece, naše budućnosti i ljepše slike od ove kakva uistinu jeste.

Prazne tribine Mejdana avetinjski djeluju dok se na parketu državni dres natapa znojem i željom za uspjehom. Jedva par stotina posmatrača skupi se na utakmici naše reprezentacije, a kao što neko reče, da nema ljubitelja rukometa iz Zavidovića, ili navijača Velike Britanije, sa zastavama, ne bi se ni glas čuo iz publike.

Poređenja dva događaja, s vremenskim odmakom od 33 godine, nekome će biti neumjesno. Nije ni bitno. Zar djevojke iz juniorske reprezentacije, koje su budućnost ovog sporta, ne zaslužuju više pažnje, pa da ih se dođe bodriti i pomoći im da se domognu trofeja, a potom izbore šansu za nova, jača i veća takmičenja.

Postavljamo pitanje: gdje se u Tuzli izgubio onaj sportski duh koji je na tribine stadiona i dvorana dovodio hiljade poklonika, bez obzira o kojem se sportu radi, a pogotovo kada nam Evropa ukaže povjerenje i povjeri domaćinstvo osam reprezentacija!?

Gdje su škole, gdje su drugi klubovi i organizacije, gdje su ti vajni treneri i sportski (n)radnici da u Mejdan dovedu djecu da ih na djelu uče o sportu i privuku ih, na kraju, da u budućnosti budu njegovi sljedbenici. Jer, sport oplemenjuje i mlade čini boljim i sretnijim.

U Mejdanu je sportska publika grada pala na ispitu. No, još nije kasno da se slika popravi –  turnir još nije dosegao polovinu trajanja! (mp)

1 komentar

  1. Prije svega, pohvale autoru osvrta na iznošenju činjenica o stanje u sportu i njegovom nastojanju da se riješi isto.
    Sve veća apatija i nezainteresovanost, plod je opće, trenutne situacije u svim sferama života. To stanje nije moglo zaobići ni kulturu, kao i sportski život ove sredine. Samim tim, veća je odgovornost Grada Tuzle, sportskih radnika, škola, sportskih društava i nadležnog ministarstva. Potrebno je da, gore navedeni, koordinirano i u svom domenu, poduzmu aktivnosti u podizanju i vraćanju sporta i sportske kulture na grane na kojima je on nekada i bio. Ovaj grad treba da se bori da bude, postane i ostane, centar aktivnosti i zbivanja u i oko sporta i sportskog života regije, ali i šire.
    Inače, kako je počelo sve mi se više čini da će sve ovo, kao i sport u ovome gradu, da ode…………u Honduras!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here