Nalić potvrdio kvalitet ekipe i kad je prošao “medeni mjesec” (Foto)

1
330

Ono što Zlatana Nalića izdvaja od većine trenera u BiH, svakako je umjerenost u izjavama i fokus na igru ekipe, dok o svojim zaslugama ne govori. Bar ne mnogo i neumjereno.

Tako je nedavno u medijima izjavio kako se nada da “igračima Slobode neće biti potrebno zviždati, jer su korektni i iskreni”.

Uoči utakmice s Radnikom, nije ga zanimala činjenica da su Bijeljinci u posljednjih pet utakmica sa Slobodom slavili tri puta, jednom su remizirali, a samo jednom izgubili. Svi koji prate “crveno-crne” posljednjih sezona, znaju da Radnik kotira kao jedan od najneugodnijih gostiju.

– Ne dajem ni obećanja, ni prognoze. Ali, ako o tome govorimo, ova ekipa, a niti ja, nismo se susretali s Radnikom i ne zanima me šta je bilo u prošlosti. Ovo je naš prvi međusobni susret – rekao je Nalić.

Ono o zviždanju dobilo je potvrdu već poslije 20 minuta sinoćnje igre na Tušnju. Iako je Sloboda do tada promašila tri “zicera” (Smajić, Husejinović, Baraban), a na semaforu je bilo 0:0, iz gledališta su stizali aplauzi! Što za Tušanj baš nije konstanta. Naprotiv!

No, sinoć je publika vidjela rastrčane pulene trenerskog “stožera” – Nalića, Crnogorca, Osmanhodžića, a na golu odličnog Ribićevog “štičenika” Gorana Vukliša, koji je Đelmiću dva puta odbranio “zicere”.

Po našem sudu, to je bila najbolja Sloboda u prvih sedam kola prvenstva i zato je publika već poslije 20 minuta pljeskala, a na kraju još više, jače, iskrenije!

Nalić je pobjedu protiv Radnika nazvao “najbitnijom starteškom utakmicom” otkako je na “kormilu” ekipe.

– Prethodne tri utakmice bile su tzv. “medeni mjesec”, kada sve štima. Sada je trebalo potvrditi da je ekipa kvalitetna i da može. Zahvaljujem se podršci s tribina – komentirao je Nalić.

Stara izreka kaže da “čašu meda još niko ne popi, što je čašom žuči ne zagrči”, a Nalić je “čašu žuči” popio već na svom debiju, kada je Sarajevo na Tušnju bez šanse uzelo tri boda, zahvaljujući nes(p)retnom potezu Nikole Vasiljevića, u igri u kojoj je bilo potisnuto na svoju polovinu.

Ali, i to je bila dobra lekcija ekipi i stručnom štabu, nakon koje se radilo dosta teško, uporno i, kako Nalić kaže, iskreno.

Nagrada je stigla u vidu tri pobjede i remija u Širokom Brijegu. Dok su u prva tri kola strijelci Slobode zabili samo jednom (Čivić protiv Zvijezde 09), uz tri primljena gola, i samo osvojeni bod, sada je situacija bolja: četiri utakmice, 10 bodova, četiri data gola, a nijedan primljen!

No, da sve nije med i mlijeko, vidjelo se i jučer na utakmici sa najviše stvorenih prilika tuzlanskog tima, od kojih su samo dvije realizovane. Relizacija!

-Imamo malo problem sa realizacijom, što može biti i posljedica tempa, ali to će sve doći na svoje – u svom stilu objašnjava Nalić, želeći reći da je na “kormilu” tek mjesec i da posla itekako ima.

Nema Sloboda, bar za sada, strijelce kakav je bio, primjerice, Nalićev otac Mesud, koji je u tandemu s Omerom Jusićem bio strah i trepet za prvoligaške golmane bivše zajedničke države.

Za sada je Ivan Baraban pokazao da je najveće pojačanje Slobode, Antonio Vidović još treba raditi na popravci realizacije, a ima “štofa”, Said Husejinović je jučer bio bolji nego i na jednoj utakmici ove sezone, ali jasno je da je izgubio u godinama i kilogramima onu nekadašnju eksplozivnost i ubojitost.

Zukić je također pokazao da “ima štofa”, ali treba utakmica, rada, znoja i snage da preuzme svoj dio posla u napadačkim akcijama.

Edis Smajić je posebna priča. Gol ga ne ide, a kao da još živi u oblacima zbog probe u Fulhamu. Jučer je u nekim situacijama bio sebičan, ali sve to valja razumjeti. Mlad je, plah, s njim treba raditi i “raditi”, te zajednički otjerati neke bubice, momka spustiti na zemlju, pomoći mu da vrati ono zbog čega je reprezentativac.

Talenta Smajić ima, snage vjerovatno, treba mu dati povjerenja onoliko koliko zaslužuje. U njegovim godinama pamet se lako “uzbudi”, ali zato je tu Nalić da stvari postavi na pravo mjesto, da mu, kao što je uradio Beganoviću i Čiviću, ukaže povjerenje. Ali, ako ga ne iskoristi, princip “hlađenja” ima i svoje prednosti.

Jučer je “stožernik” iz Omladinskog pogona Željko Mitrić putem “smsa” prijateljima poslao poruku:

“Sloboda – Radnik 7:1 (seniori 2:0, pioniri 3:0, kadeti 2:1). Što kažu Francuzi: Ehamdullila!”

Šala, ali poticaj više Naliću i Slobodi. Omladinski pogon je šansa Slobode, potvrđuju to i Beganović, Čivić, Smajić, ali i mnogi drugi koji trenutno rade sa seniorskom ekipom, kao i oni koji čekaju priliku. Uz starije i iskusnije brže će napredovati. Samo, rada, korektnosti, iskrenosti.

Mogao bi se tzv. “medeni mjesec” produžiti još ko zna koliko. U svakom slučaju, ljepša slika nego obično na Tušnju, aplauzi, a ne zvižduci, vječni oponenti su se utišali i čekaju svoju priliku. Za sada im baš ne ide.

Korektan, iskren i pošten rad, kakav forsira Nalić, sa saradnicima, mora dati i bolji rezultat od sadašnjeg.

Ali, ne treba smetnuti s uma da će sve ubuduće biti teže. Jer Slobodu više ne dočekuju kao autsajdera, nego kao favorita.

A to znači, teži put do bodova i uspjeha, ali isto tako i još više iskrenog, poštenog i korektnog rada. Prema sebi, klubu i publici! (Miroslav Petrović)

1 komentar

  1. Sve cestitke igracima jer naravno oni daju golove i trce ali ovo je zaista veliki uspjeh Zlatana Nalica.Jos jedan primjer da Slobodu trebaju voditi njeni kadrovi.Iskustvo igranja u ex YU, u inozemstvu, trenerske licence i skole zavrsene u Svedskoj, a pored svega toga iskrena navijacka ljubav prema Slobodi koju mu je ugradio od malena njegov otac rahmetli Mesud Teco,iskonska legenda. Naravno sve cestitke i Gradi i Buci.Zlatane neka ti je sa srecom i koliko god da traju ovi dobri rezultati znaj da te tuzlaci vole!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here