Moj stav: Libertarijanizam i naša stvarnost

0
127
Piše: Emir BURIĆ

Libertarijanizam predstavlja pravac društvene misli – od filozofske, preko enomomske, do političke – kojoj je sloboda osnovno načelo i vrhovna vrijednost društva. Pravo na samoopredjeljenje, nezavisnost, individualizam, slobodna trgovina i ograničavanje moći države nad pojedincem vrlo su bitni koncepti u libertarijanizmu. U praksi ove ideje znače snažnija demokratija, sloboda tržišta, snažan privatni sektor, decentralizovana vlada, manji porezi i državna birokratija. Međutim, ovi principi ne znače nam ništa, ukoliko ne razumijemo na koji način su oni primjenjivi na naše stanje.

Nas bi najviše trebala zanimati grana libertarijanizma koje se bavi ekonomijom. Libertarijanski pristup poziva na manje birokratske barijere za ulaz na tržište tako da više osoba može pokretati vlastite obrte, manje poreze tako da više novca ostaje poslodavcima za rast firmi i radnicima za potrošnju, slobodnu trgovinu tako da se što više proizvoda i usluga može prodavati i kupovati, deregulaciju tako da se uklone prepreke poslovanju. Cilj je da se što manje novca troši na državni aparat, a da se što više novca kreće kroz tržište tj. među onima koji pokreću firme, prodaju dobra, otvaraju radna mjesta, kupuju robu i koriste usluge. Drugim riječima, akumulacijom novca na tržištu, ne u državnom trezoru, firmama se omogućava da rastu, a potrošačima da kupuju robu i usluge koje će im omogućiti ugodniji život.

Rast firmi vodi ka novim radnim mjestima i manjoj stopi nezaposlenosti. Manja stopa nezaposlenosti vodi ka višoj cijeni radne snage. Viša cijena radne snage vodi ka većoj kupovnoj moći potrošača. Više novca u rukama potrošača vodi ka većem tržištu za firme. Veće tržište za firme vodi ka rastu firmi i novim radnim mjestima. U isto vrijeme, rast konkurencije vodi ka poboljšanju kvaliteta, a poboljšanje kvaliteta ka prestižu na međunarodnom tržištu. Kad u ekonomskoj jednačini umanjimo ulogu države, dobijamo začarani krug ekonomskog rasta za skoro sve privatne učesnike na tržištu.

Da bi danas bilo ko među nama otvorio privatno preduzeće, mora uložiti četverocifrenu svotu za državne formalnosti i imati početni kapital od 2.000 KM, a čekanje na dozvolu za rad može trajati i do dva mjeseca. Dakle, novac se mora uplatiti prije bilo kakve zarade, a to je period u kome preduzeće ne može raditi i u kome vlansik od nečega mora živjeti. Koliko bi se povećao broj osoba koje bi otvorile svoje vlastito preduzeće kad bi birokratski troškovi bili manji ili kad ih uopšte ne bilo, a period čekanja sedam dana? Koliko bi se zaposlilo novih radnika? Da li bi neka od novih firmi porasla dovoljno da upošljava desetine građana i doprinosi hiljade u porezima? Šta bi se desilo da smanjimo poreze da firme brže rastu, a radnici imaju više novca za sebe? Šta bi se desilo da smanjimo državni aparat, umjesto što smanjujemo penzije? Šta bi se desilo da…

Jedna od ključnih ideja libertarijanske mudrosti može se svesti na jednostavan princip: učiniti sve što možemo da sa što više našeg novca raspolažemo mi sami. Umjesto davanja moći vladama da rukovode našim novcem i poslovima, treba učiniti sve da njima rukovodimo mi sami. Libertarijanizam nudi okvir kroz koji naše društvo može da smanji nezaposlenost i birokratiju, ojača srednju klasu i postane prosperitetno. Mi nismo izgubljen slučaj, i nama ništa ne stoji na putu da budemo napredna evropska zemlja, osim nas samih i onih koje smo postavili da nam kroje ovakav neslobodarski sistem. (Piše: Emir BURIĆ)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here