Moj stav: Dečko koji obećava

0
779

I prosvijetli se Haso, šućur Allahu, priznajući svom ahbabu Husi da do nedavne ženidbe Fatom, kojoj usput duguje beskrajnu prosvjetiteljsku zahvalnost, nije bio svjestan stvarnih kvaliteta osobnosti svoje najuže familije, te je konačno spoznao da mu je babo stara dosadna budala, mati glupava krava, sestra najobičnija seoska prostitutka, a brat ortodoksni konj, čuvene bosansko-brdske provenijencije.

Ali, da bi se ostvarilo ultimativno prokletstvo sličnih viceva u stvarnom tuzlanskom životu, bilo je potrebno da se domaći doktori i stomatolozi zabrinu za svoj status i pobune protiv sopstvenog sindikalnog “nepostojanja”. Pored toga što se saznalo da zlosrećnih 1.020 doktora “ne postoji”, ispostavilo se, i pored toga, da su to obične bitange, štetočine, probisvijeti i najgora vrsta organiziranih kriminalaca koji nikom i ne trebaju. Trebalo bi sa njima “po kratkom postupku”, shodno toploj preporuci vlade TK, a bogami i tužbama doktora-direktora UKC-a i Doma zdravlja Tuzla, uključujući “pozitivnu sudsku praksu”.

“Ozbiljnih” dokaza za navedene tvrdnje je napretek, a ponajbolja je sama po sebi strelovito senzacionalno uspješna karijera aktelnog direktora UKC-a Tuzla koji oficijelnim tužakanjem svojih “nepostojećih” kolega doktora-probisvijeta, doseže upravo spomenute Fatine prosvjetiteljske visine i spašava društvo, i sve nas pojedinačno, od mraka neznanja i zatucanosti. Ako negdašnji zavidovićki “dečko koji obećava” na ratnoj doktorskoj praksi u 1992. godini, a sadašnji nezamjenjivi i moćni direktor na Gradini, nešto ustvrdi, tada mu treba vjerovati: najmanje 1.020 doktora i stomatologa u TK jesu štetočinski suvišni.

Ali, on nije. Argumenti autoriteta njegove karijere su impresivni: od koje stotine UKC-ovih sekundaraca doktora-početnika u 1997. godini, “naš Nešo” u međuvremenu završava specijalizaciju pod mentorstvom svjetski znamenitog američkog profesora R. Azizkhana kada i počinje ostvarenje njegovog “američkog sna” i hiperbrzi karijeristički stampedo. Prethodno ostavljajući za sobom šefovsko mjesto na Dječijoj hirurgiji, a i još koječega, već 2012. godine je ustoličen na mjesto Medicinskog direktora na Gradini, da bi već slijedeće 2013. godine osvojio željno očekivani “kup” generalnog direktora UKC-a Tuzla. Srećom po sve nas u Tuzli, TK, a i šire, još je tamo i bdije nad nama sa Gradine.

Ali, nije bilo lako. Trebalo je biti ponajprije dobar sa komandantom 2. bataljona 2. tuzlanske brigade, šefom odjeljenja abdominalne hirurgije a, bogami, i sa svojim prvim mentorom na Dječijoj hirurgiji ,“Splićom na doživotnoj otkomandi u Tuzli”. To što je “Splićo” sticajem nesretnih okolnosti po sebe neselektivno gotovo “dobio nogu” sa odjeljenja koje je sam osnovao, postala je činjenica nečije tuđe strelovite profesionalne karijere. Doduše, na slično se nema pravo žaliti niti dosta drugih “pregaženih” šefova i direktora: uspjehu se ne gleda “u zube”. Nadalje, uz kontinuirano ključno njegovanje američke veze, gotovo genijalno ambiciozni Zavidovićanin magistrira 2008. godine a doktorira 2012. godine, slučajno neposredno koji mjesec prije prvog direktorskog v.d. bala. Malo je poteško nama neukim laicima ustanoviti neku razliku između postdiplomskog “Serumski pokazatelji upale u dijagnostici akutnog apendicitisa u djece” i doktorata “Evaluacija kliničkih skvorova i laboratorijskih parametara upale u dijagnostici akutnog apendicitisa”, ali nauka je nauka.

Konačno, nije bilo lako biti “ufazovan” sa prof. dr. J.B. Ochoom, Čauševićem, J.R. de Sousa Baratellom, Nedretom, Emirom, Kasimom, Jasminkom, Umihanićem, predsjednikom Musharrafom, Kukom, Begom, Sebijom, Muneverom, ponovo Kukom… Na kraju ćemo, ipak, saznati i najvažnije: “Ja ne mislim da ćemo ostati bez kadra, jer ima ljudi koji žele ostati ovdje, raditi i živjeti. Ja sam prije 22 godine mogao ostati u Americi gdje sam završio specijalizaciju. Nisam to uradio.” Amin.

Eto zbog čega nam nije potrebno sadašnjih 1.020 doktora i stomatologa. I ko nam je, u stvari – potreban! (Alija Krčalo, Tuzla)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here