Mijo Franković: U početku bijaše Kreka

1
449
Piše: Mijo FRANKOVIĆ

Sve materijalne i pojavne stvari imaju svoj početak. Tako i Tuzla ima svoj početak, ali ne onaj komični, groteskni ili ne znam kako bi ga nazvao drugačije, možda najbolje lažni. Neću reći naučni, jer taj koji je to autorizirao jeftino je prodao svoje dostojanstvo i svaki drugu racionalni dignitet.

Radi se o smijuriji – ploči na Solnom Trgu u Tuzli da je Tuzla stara nekoliko hiljada godina. Neoboriv odgovor na nastanak suvremene, urbane i industrijske Tuzle je u ovom naslovu aludirajućeg konteksta. To je Kreka i samo Kreka, kao arhetip i rodoslovnik današnje Tuzle.

Po svojoj spomeničko-materijalnoj strukturi Kreka je mogla biti prvi univerzalni i višeslojni muzej, prvi prostorni muzej na otvorenom. Međutim svi vlastodršci bosanske povijesti nisu izgleda voljeli njezino kulturno-povijesno nalijeđe, dakle nisu voljeli svoj zavičaj, nisu voljeli Bosnu. Meritum kulturnog naslijeđa većine gradova je u njihovoj periferiji koja je uvijek bila društveno, materijalno i kulturno reproduktivno bremenita. Kreka je u tome neprevaziđena paradigma i na prostorima bivše Jugoslavije.

Temeljna crta svih vlastodržaca je prolaz kroz prostore manjeg otpora. Namjensko kultiviranje prostora tražilo je rad, znanje i stručno-političku odgovornost i tome smjeru donošeni su od 1953. razni agresivni i antihumanistički zakoni. Jedan od njih je i zakon o ekspropijaciji. Koliko znam tog zakona više nema, ali ostala je taktika nečinjenja ili pasivnosti koja se primjenjivala na račun prigradskih podučja. Ti prostori bili su staništa autohtone kulture, zapravo multikulture kao što je Kulturni pejzaž Kreka. Posebno ova urbanizirana cjelina oduvijek je imala i vizualni i senzibilni karakter nekog neopisivog mira, bolje rečeno prostorne pastorale.

Ta pasivnost kao prizemni sublimat kultiviranja deruralnih prostora odnosila se na Kreku sve do današnjeg vremena. Primarna žrtva toga je i kulturno dobro tuzlanske i BiH historije je „Dom DTV Partizan Kreka“. On je stogodišnjak, a stogodišnjaci nisu obična bića, oni uvijek nešto odašilju, pričaju, poručuju, svijetle otjeranim duhovima prošlosti. Duše naših predaka rudara koje su bile u krošnjama posječenog Krečanskog drvoreda od prije tri decenije sada svojom porukom utkanom u ruine ovoga spomenika, zaklinju: „Ne rušite nam dom, mjesto naše karizme ako mislite biti ljudi mira, ljudi dogovaranja, ljudi kulture komunikacije, pomoći ćemu u odgoju vaših potomaka da budu dobri ljudi, a dobar i uljudan se ne može biti ako se ne sluša poruka vremenske i historijske određenosti, poruka memorijala, poruka naše baštine.“

Prošle nedjelje u promoviranoj knjizi par ekselans intelektualca BiH Nikole Grabovca svetošću isijava poruka da je kapitalizam umoran, ranjen je u nestajanju i jedino se može održati proizvodnjom oružja, ratova mržnje među narodom i straha kao oprobanog metoda u bašči bosanskoj, jer je na pomolu vremenska sukcesija koja nosi naziv filantropizam, čovjekoljublje.

Antički povjesničari su kazali da je Egipat dar rijeke Nila, zato učinimo da Bosna bude dar rodnog pseudoglejskog aluvija rijeke Bosne i krunski rečeno da Tuzla svojom historijskom faktografijom bude dar Kreke. Zato da bi Bosna bila mirna i velika u svojoj neiskorišćenosti gradimo sive kontejnere izvan Kreke i Kreka, izvan njiva i cvjetnjaka Bosanske doline našeg sna i djetinjstva. Za to su nam na raspolaganju ogromni prostori ove zemlje koje se u narodu često zovu „zečija kopulacišta.“ Da bi imali više radnih mjesta, da bi bili sretniji.

Graditeljske svetinje, kao što je Kreka, nije obični objekat on je neprolazan, kao što je i objekat „Barok“ u Tuzli, kao što je i Hotel „Zagreb“ u Sarajevu, Vijećnica u Sarajevu, Stari most u Mostaru i mnogi drugi gradovi u Istočnoj Evropi nestalu u ratu a sada su ponovu uskrsli sa milujunima turista.. Sve ovo nije ponovo nastalo mitskom fluidnošću Feniksa, nego iskonskom potrebom ljudi svih civilizacija da imaju svoja svjedočanstva o svome porijeklu, o svojoj kulturi. Samo po tome će nas vrijednovati i štititi svekoliki kulturni i diplomatsko-politički svjetski establišmenti.

Od vajkada veoma mali narodi u svijetu imaju nesrazmjerno veliku političku reputaciju na međunarodnoj sceni zahvaljujući sustavnosti i intezitetu zaštite svoje baštine,Na desetine primjera moglo bi se navesti gdje u cilju zaštite samo jednog kulturnog dobra ili objekta ili ambijentalne cjeline postoje instituti i ustanove za njihovu zaštitu.

Institut zaštite ovog jedinstvenog kulturnog krajolika koji se zove Kreka je lokalna zajednica Kreka – Krečani koji se nadaju da će urazumiti recentne gospodare Tuzle da na načelima historijske restauracije izvrše prostornu repliku ovog munumentalnog repera našeg vremena, Tuzle, Kreke i BiH.

I to bez Feniksa ne njegovom „tofraku“ historijskoj lokaciji „Dom DTV Partizan“. (Piše: Mijo FRANKOVIĆ)

1 komentar

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here