Mijo Franković: Ekološki testament porušenih spomenika

7
387

I dok se ovih dana kao udarne medijske informacije odnose na opasno zagađenje naših većih urbanih cjelina Tuzle, Sarajeva i drugih mjesta, kao dugogodišnji aktivista integralne zaštite prirodnog i kulturnog naslijeđa Tuzlanskog područja i BiH, osjećam dužnost prezentirati neke činjenice, ulogu i značaj nepokretnih spomenika kulture ili objekata graditeljskog naslijeđa.

Naime, pored niza spomeničkih svojstava i značenja toga dijela naslijeđa kao što su povijesno, znanstveno, dokumentarno, estetsko, turističko, edukativno, umjetničko, već duži period sve više se govori i o ekološkoj funkciji dobara graditeljskog naslijeđa. Veoma transparentan primjer za to je Tuzlanska urbanistička longitudinala dolinskog karaktera u kojoj su egzistirali spomenici kulture u svojoj stoljetnoj graditeljskoj formi, kao Biblioteka, Hotel „Bristol“, Stara Općina, Špiritana, objekti u Kreki i niz drugih manjih dobara u ličnoj svojini, koji su po svojim svojstvima trebali imati zaštitni status. U ovu skupinu dobara treba posebno istaknuti „prirodne zelene površine“ i antropogeno oblikovane zelene površine, a koje su zajedničko vlasništvo tajne univerzuma koji se zove „ŽIVOT i ZDRAVLJE“. Zbog njihove uloge u zaštitnoj funkciji od lebdeće ili najopasnije prašine u kojoj su strukturno i najotrovnije čestice, moraju imati status aktivne i pasivne zaštite najvećeg stupnja. Što, naravno, nije slučaj, jer se od svoje sanitarno- božanske uloge odvajaju i postaju graditeljske lokacije.

Ekološka funkcija spomeničkih graditeljskih dobara zapravo datira još od vremena početaka prvih urbanističkih planova i prostorne planske politike. Kao spomenici kulture predstavljali su temelj narodnosnog i državnog identiteta i minimalni njihov zaštitni prostor su katastarske čestice koje okružuju spomenik ili minimalno prostor projekcije bočnog oplošja spomenika.

Slijedeće načelo je trasa njihovog vizurnog statusa i na pravcu njihovih valorizacionih vizurnih pravaca ne smije biti niti jedan visokogabaritni objekat, a isto tako na projektovanoj udaljenosti ne smiju se podizati objekti koji bi u vertikalno-gabaritnoj formi prostorno vršili deprimaciju i doživljaj spomenika kulture. Na kraju da istaknem osnovno, beskompromisno načelo svakog prostornog planiranja, a to je da na jednoj prostornoj matrici utvrđeni nepokretni graditeljski spomenici kulture određuju relevantne urbanističke parametre: kapacitet graditeljskih lokacija i njihovu brojnost, vertikalne gabarite i vrstu namjene buduće gradnje. Naravno invazivna moć kapitala, moćnih investitora i političke mašinerije ne obazire se niti na znanstvene, niti na etičko-moralne principe našeg naslijeđa i kolektivnog pamćenja, nego nastavlja svoj rušilački stampedo, a srušeni spomenici nam šalju ekološke poruke da su oni za svog života njegovali „ruže vjetrova“, da su omogućavali propulzivnost vlažnih i hladnijih zračnih struja sa dolinski terasastim povjetarcima Spreče i Modraca. Da su zabranjivali zločin orezivanja i kresanja grana urbanog zelenila.

Zagađenost zraka u urbanim aglomeracijama dolinskog tipa kakva su pretežno u Bosni, bar kada je riječ o Tuzli, Sarajevu i drugim nekim mjestima, je prokletstvo onostranog testamenta ili oporuke našeg svetog ili vječnog naslijeđa koje je u zvijezdanim ponorima. Da smo poštivali našu prošlost, našu povijest, zrak bi nam bio čištiji i ne bi se tješili nikakvim elektranama, auspusima i individualnim ložištima gradske i satelitske periferije kojih je „dok je boga i svijeta, bilo i biti će“. (Piše: Mijo FRANKOVIĆ)

7 Komentari

  1. Moj mijo nema opcina vise ni zemlje za prodati a o spomenicima kulture da i ne govorimo.sve je majmun rasprodao i porusio

  2. Kroz bespuca nase tisucljetne gluposti uvujek e provlaci jedna konstanta – lako cemo ili ono nesto nase “hajde, ba”….da su nasi preci bili pametniji ili dalekovidniji pa gradili Tuzlu po obroncima Majevice i vrhovima okolnog bregovlja danas bi disali bolji zrak….yebi ga, nisu….isto k’o sto ni danas niko ne yebe pelet vec svi loze cumur i kazu “niko nije od smrada umro”….kome ili cemu onda pripisati odlike naseg prizemnog mentalnog sklopa, majmunu ili mozda drekavcu ?

  3. Krasno ste napisali g. Franković i svaka Vam čast. Žalosno je šta se sve dešava u Tuzli, a kako i može biti drukčije kada struku ne konsultuju, nego traže da se stručno podupru njihove krkanske ideje. Šta je starih vrijednih objekata srušeno u zadnjih 20 godina, ne može niko nadoknaditi za narednih 50

  4. Lozim ćumur i ložiću sve dok Pisac u pokušaju, aka 1. komunalac grada TZ konačno ne riješi toplifikaciju. I dok se to ne bude plaćalo po potročenom, a ne po komunjarskom obračunu, tj. kvadratima. Stoga, autore, produži dalje. I gledaj spomenike urušavanja naše TZ. Ja odoh nabacati jedno pet lopata banovićkog. Nema boljeg.

    • Prijatelju, ja ne kažem da imaš izbor, ali ne vidim razloga da se ti, na neki način, inatiš g. Frankoviću. Njegov je način da se sa perom u ruci bori i promijeni trenutno stanje u Gradu. I to treba poštovati. A mi, sa tih “pet lopata banovićkog”, prije svega, trujemo sebe i svoju obitelj.
      Inače, isti sam takav, nemam izbora i slažem se da od “banovićkog” nema boljeg. Ali, ali…..
      Na veliku žalost moje, tvoje i komšijske djece. Sve se to na kraju “odbije” o zdravlje naših najmilijih.

    • “Samo Bosna”: Nabacaj ti i deset lopata i kamion ako hoćeš, al svakom lopatom truješ, osim svih nas, i svoju djecu i unučad. A s obzirom na to da to ne shvataš ili nećeš da shvatiš, a obraćaš se autoru, a ne onima koji su dužni da riješe toplifikaciju, pokazuje i tvoj mentalni sklop – primitivac!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here