Malo iskosa: Putem za Katangu

6
710

Neki dan krenem putem za Kiseljak, nekih desetak kilometra ili malo više od Tuzle. Nisam tamo bio godinama. Uzmem auto i razgulim.

Sjećem se, kao dijete, odlazaka na Kiseljak. Bio je to događaj kome sam se unaprijed radovao, barem deset dana. Viddjet ću jezero, možda se okupati u njemu, najesti se ćevapa i napiti kiseljaka, pa onda nazad kući, vozom ili “četrnaeskom”. Znam da je babo išao kod nekog hadžije čijeg imena se više ne sjećam. Mater bi ponijela pune cegere, nečega, a hadžija i hadžinica bi nas dočekali baš hadžijski.

I tako, nakon dosta vremena, pun optimizma, krenem za Kiseljak, putem, polako s brežuljka na brežuljak. Na to bi moj rahmetli babo, sa hercegovačkim talentom za kletve, rekao: “Kud te tamo đavo ponio”?. Kao da ga gledam.

Kada se sa magistralnog puta u Husinu skrene desno, putem uzbrdo, ko ne zna da se ide za Kiseljak, mislio bi da ide za Katangu, tamo negdje u Kongu, afričkoj državi, Bogu iza nogu. Put sramotno užasan. Ko drum iz turskog doba ili iz doba Marije Terezije. Ne mogu se sjetiti bolje riječi koja bi opisala kako to izgleda, od ove “užasan“. Bruka i sramota. Ispucao asfalt, rupa do rupe, zakrpa do zakrpe, grbe, neravnine, da te Bog sačuva. Kako to izgleda zimi kad snijeg zapada ili u vrijeme kiša kad voda zapuni sve rupe, ne mogu ni da zamislim. Na mjestima su stabla i grane potpuno natkrile put, kao da ideš kroz tunel.

Otprilike, putem za Kiseljak se svakodnevno kreće barem desetak hiljada stanovnika tih mjesnih zajednica, što na posao, što u školu ili fakultet, što zbog bolesti, što ovako ili onako. Pitam se kako i jedna žena s djetetom u stomaku, može doći do bolnice, a da se na tom putu, naprijeko, ne porodi. Kako tu mogu doći kola hitne pomoći ili vatrogasci, pogotovo hitno? Kako se ljudima koji tamo žive, isplati kupiti bilo kakvo auto, jer pretpostavljam, guma, opruga, amortizera, krajnica i kugli, ne mogu nakupovati. Ko je kriv za ovo?

Ko drugi osim vlast, i to prvo lokalna, gradska vlast. Možda je kriva i kantonalna ili neka još, ali ne mogu ih optužiti jer je put na teritoriji grada Tuzla, pa da idemo redom. Osim toga, da budem objektivan, krivi su i građani, jer ovo trpe i ne bune se.

Siguran sam da gradonačelnik, dugo, jako dugo, nije hodio ovim putem i nema pojma kako izgleda. Do Husina sigurno jeste. To je njegov stil i način rada. Možda nekada davno da je dolazio na Kiseljak, na predizborni skup, da demonstrira svoju „brigu“ o svima pa i o onim „ostalim“, da im šta slaže i pokupi glasove. Možda je dolazio i inkognito, da ga niko ne vidi i ne prepozna, jer zna da bi zbog lažnih obećanja, mogao dobiti “kaljavu cipilu” u glavu.

Kad se dođe do džamije u Ševaru, pruža se pogled sve do druge strane jezera, do Suhe, Šerića i Priluka. Nema onog jezera kome sam se nekada, kao dijete, radovao. Nestalo je u velikom dijelu, ili bolje, zatrpano je muljem što ga Spreča donese iz Kalesije ili ugljene prašine iz separacija rudnika Banovići i Đurđevik. Taj ogromni vodeni resurs, zbog nebrige vlasti, polako, ali sigurno, propada i nestaje. Kapacitet jezera se smanjio pa malo jača kiša padne, eto poplave. Za ovo ne mogu reći da je kriv gradonačelnik, ima i njegovog, ali kantonalna vlast sigurno jeste.

Kad se primakne malo bliže jezeru, dočeka te prvo red kuća i privatnih dvorišta, a onda ugledaš jezersku voda koja gotovo da se ne talasa, mirnu, gustu kao ulje, sa nekom čudnom sivom bojom koja ne obećava život. Za napomenu, ko ne zna, ta voda preko fabrike na Ceriku završava u tuzlanskom vodovodu i piju je građeni Tuzle.

Osvrnem se tako, i sa tugom gledam mjesto gdje je nekada bio stari hotel, gdje je bila slastičarna, na raskrsnici, kafana kod izvora kiseljaka. Ništa od toga više nema, samo nekakve promašene investicije, nekakvi napušteni hoteli i ništa više. Nigdje nikog. Na mjestima smeća i prljavštine koliko hoćeš. Katstrofa!

Ali nije sve tako sivo kao jezerska voda. Cijelom dužinom puta, s obje strane, od Husina pa do Kiseljaka, kuće su nove i odlično uređene, sa lijepim i urednim dvorištima, baštama, cvijećem i voćnjacima. Ima i onih koje su arhitektonski promašene, sa crvenim fasadama, ali nema veze, nove su i čiste. Vidi se da je narod vrijedan i privržen svojoj zemlji. To je svakako za pohvalu i raduje me.

Na kraju, pokušat ću odgovoriti na vlastita pitanja i dileme, kako riješiti problem puta do Kiseljaka i jezera Modrac?

Put se sigurno ne može popraviti. Popravljan je više puta, očigledno nekvalitetno. Potrebna je generelna rekonstrukcija. Da li za to ima novca u budžetu grada ili kantona? Ne znam, ali znam da se bez žestokog pritiska stvar neće pomaći s mjesta.

Jezero je još veći problem. Dugogodišnja nebriga, prije svega kantonalne vlasti, na kraju će se morati platiti novcem građana, iz budžeta, skupim čišćenjem jezerskog dna i zamuljenih površina. Nečijoj samovolji i ekološkom primitivizmu će se morati stati u kraj.

Kad će se to desiti? Na žalost svih nas, nisam optimista. Neće skoro! (Piše: Nermin BIJEDIĆ)

6 Komentari

  1. Gradonacelnik je dolazio do diskrecije gdje mu je svalerka napravila sranje jer je bio s drugom, a sto se tice Modraca majmun bi najvise volio da ga i nema, jer tu je Panonika njegova loga gdje pari oci

  2. kreni ti 100 m od BKC ka Husinu, ne trebaš dalje: rupa u rupi, eronet razvalio pješačke staze, sve posječeno, porušeno..sad i izbjegličke zgrade u komšiluku. to je naš lažni pisac JI i njegov legat.

  3. Ne mere se protiv seporocije u Bonovicima i konolizocije okolo Modroca….nije bas da je Imamovic odgovoran za svako praznjenje crijeva na potezu Husino – Kiseljak – Seona, odnosno za svaki kubik uglja u bivsim Titovim a sadasnjim Kukinim Rudnicima….al’ hajd’, de ti to objasni pulenima iz bifea Lovac…..

  4. Mile, kuco stara, biram s kim idem na cevape….ali ako te put navede do Rajvosa, javi….slozices se da su sarajevski cevapi 100 puta bolji od tuzlanskih. Uz 10 u pola izdrzacu pojasnjenje lika i djela J I

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here