Ljudi našem malog mista (13): Sjećanje na Banju Komljenovića (Foto)

1
304

Prošle sedmice u kanadskom Windsoru u 81. godini preminuo je Blagoje Komljenović Banjo, ugledni novinar, koji je najveći dio životnog vijeka proveo u Tuzli.

O njemu smo tim povodom objavili storiju vezanu za njegov novinarski i sportski život, pa nećemo ponavljati.

Današnje generacije malo znaju o tome ko je bio, šta je i kako radio Banjo Komljenović. I logično je. Došlo je neko vrijeme u kojem ljudi malo misle, a i vlast, o ljudima koji su dobar dio sebe utkali u prošlost ovog grada.

Oni koji su njegovi suvremenici, sinoć su priredili malu komemoraciju na mjestu koje je i sam Komljenović najviše posjećivao – u kafani!

U bašti “Sydneya” na Brčanskoj Malti okupilo se “društvo staro”, kucnuli su čašicama i čašama “za spokoj duše”, a potom su se prisjećali zgoda i nezgoda iz vremena rada i druženja s Komljenovićem.

Najstariji u ovom društvu, vitalni i znimljivi Anto Raos, nekadašnji generalni direktor kombinata “Sodaso” Komljenovića je upoznao kroz sport, Adem Tucaković, ekonomista, nekadašnji direktor “Dite” i HAK-a I spominjao je Komljenovićeve tekstove u “Sodaso” listu i “Politici”, družili su se u hotelu “Bristol”, ali i drugdje gdje se onomad okupljaća čaršijska raja, kao Drago Pišta Petrović, Fric Mevald, Dragiša Trifković, Emin Tahirović Emćo, Husref Muharemagić, Ivica Nosić, dr. Mustafa Šehović i mnogi drugi.

Najljepša  sjećanja na Banju imaju novinari Miroslav Petrović, Faruk Kruševljanin, Mirza Mukić, te Vejsil Huremović, koji su radili u kultnoj redakciji “Sodaso”, formiranoj upravo od Komljenovića, a u koju je Banjo sedamdesetih godina iz beogradskog NIN-a doveo i barda reportaže Tihomira Tihu Lešića.

Lijepe uspomene na “dvometraša” Banju ima i likovni umjetnik Zdravko Novak, te ekonomista Radovan Pavlović, također bivši djelatnici kombinata “Sodaso”, koji su sinoć došli na ovu nesvakidašnju mini komemoraciju, unatoč velikom pljusku koji je zasuo grad baš u vrijeme kada su dogovorili druženje.

Komljenović je prošle srijede kremiran, javila je kćerka Nina, kazavši da je to bila Banjina želja.

Komljenovićev otac rođen je u Kalinoviku, Banjo je rođen u Zvorniku, živio je u Bijeljini, Banovićima, Tuzli i Beogradu, oženio je Poljakinju Maju. Bio je građanin svijeta. Iz Beograda, za posljednjeg rata, ne slažući se s politikom Miloševićevog režima, s porodicom je otišao u Kanadu gdje je proveo posljednjih dvadeset i kusur godina života

“Do posljednjeg daha spominjao je Tuzlu i žalio je što ne može s rajom provesti barem pet minuta i popiti pravu kafu”, spomenuto je sinoć.  (mp)

1 komentar

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here