Komentar: Baraž nismo prokockali na Grbavici, smiješne golove ozbiljni timovi ne primaju

1
349

Igrali smo protiv moćnog tima. Možemo se nekako pravdati da smo ih mogli pobijediti ili barem izvući remi, ali to bi bilo laganje pred vlastitim ogledalom. Belgijanci su odigrali s pola snage, evidentno se i štedjeli na teškom terenu, ali svejedno su uzeli ono po šta su došli.

Piše: Hajrudin PROLIĆ, glodur SC sporta

Da se razumijemo, i naša reprezentacija, za promjenu, odigrala je vrlo pristojno, pogotovo u ofanzivnom dijelu. Odbrana je bila i ostala boljka za koju nemamo lijeka i koja će nas, ukoliko ne “izmislimo” neke nove defanzivce, pratiti i u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. Jozo Šimunović iz Celtica bi mogao biti dobar početak u tom smislu…

No, protiv ovakve, današnje Belgije, prevelikih šansi ionako nismo imali. I tu je suština našeg problema u ovim kvalifikacijama, jer – nismo se ni trebali dovesti u situaciju da se “vadimo” protiv pete reprezentacije s FIFA-ine liste.

Selektor Mehmed Baždarević sebe uporno pokušava napraviti žrtvom iz kafkijanskog scenarija, u kojem je neka nevidljiva sila određivala sudbinu reprezentacije BiH. No, istina je suprotna. Baždarević je taj koji je mogao i morao spriječiti ovako gorak kraj.

On je taj koji je trebao motivisati ekipu da u nadrealnom raspletu ne izgubi nakon vodstva od 2:0 u Nikoziji. On je taj koji je i određivao tim, pozivao igrače. Haris Medunjanin je barem večeras pokazao koliko se Meša ogriješio od njega, jer ga nije zvao u prethodnom ciklusu. Zamislite samo da smo imali popularnog Medu u onih zadnjih pola sata protiv Kipra, da raspali po lopti iz drugog plana i ugasi sve nade domaćina u preokret…

Griješio je Baždarević još mnogo puta, pogotovo u drugom dijelu kvalifikacija. U prvom je to nekako i funkcionisalo, iako su se i poslije pobjeda BiH sportski novinari znali sramežljivo pogledati između sebe, znajući da bodovi nisu osvojeni uz lijepu i dopadljivu igru. No, onog trenutka kada je Baždarević postao pročitana knjiga za suparničke selektore, tu je ugašeno svjetlo za Zmajeve. Nije znao prilagoditi taktiku protivniku i trenutku, nije znao uvesti prave izmjene, nije znao prepoznati igrače koji su u formi u odnosu na one koji su igrali ispod svakog ukusa…

Umjesto da izvuče maksimum, Meša je jedva cijedio i minimum iz ekipe. Čak je nekoliko puta vješto pokušao krivicu za prokockane bodove prebaciti na račun fudbalera. Treba li otići? To pitanje, valjda, ne treba ni postavljati odrasloj osobi…

Griješili su i igrači, ne treba ih amnestirati, naravno. U večerašnjoj izjavi, Edin Džeko je praktično rekao sve. “Ako želimo da napredujemo, ne možemo onakve golove primiti. Da nije žalosno, bilo bi smiješno”. Tu izjavu je komotno mogao potpisati i nakon Kipra, odnosno nakon Grčke i famozne 95. minute u Atini. Smiješne golove primamo. A smiješne golove ne primaju ozbiljne reprezentacije. Zbog smiješnih golova smo ispustili baraž. Protiv Kipra i Grčke smo izgubili plasman na SP, ne večeras protiv Belgije. Čak možemo reći – kamo sreće da smo igrali protiv Helena kao protiv Crvenih đavola na Grbavici…

Tako smo potrošili još jedne kvalifikacije. Jednoj sjajnoj generaciji vrijeme nastavlja da curi. Nekoliko igrača, poput Ibiševića i Medunjanina skoro izvjesno će se oprostiti od Zmajeva. Još malo ćemo imati i Džeku. Niko nema pravo reći da smo toliko loši da ne zaslužujemo ponovo otići na veliko takmičenje.

Ali, sada smo se barem uvjerili da ni kvalitetan igrački kadar, sastavljen od fudbalera iz Premiershipa, Serije A i Bundeslige nije nikakva garancija. Jer, treba imati i dobrog trenera, kao što treba i pobjeđivati u “malim” utakmicama. U ovim kvalifikacijama te uslove nismo ispunili. Spremajmo se za sljedeće, jer život ide dalje. I pokušajmo biti ozbiljna reprezentacija. Za početak, kada biramo selektora. (Piše: Hajrudin PROLIĆ, SC Sport)

1 komentar

  1. Bijedna liga,bijedni stadioni,nekompetentni treneri i uprave,politika u svemu,4 ili 5 evropskih igraća,ostalo prosjek,i hočemo nešto.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here