Intervju/Dr Lejla Hadžikadić – Gušić: Niko ne može ništa sam, ali zajedno možemo sve!

0
279

   Dr Lejla Hadžikadić – Gušić, onkološki hirurg, živi i već pet godina radi u Charlotte, NC. Specijalizirala je karcinom dojke, i stekla zvanje glandularnog hirurga. Unazad pet godina, zaposlena u Levine Cancer Institute, u Charlotte NC.Uporedo sa svojim poslom, mnogo truda ulaže u saradnju sa ljekarima iz Bosne i Hercegovine, sa željom da se i ovdje učini napredak u tretmanu i preventivi karcinome dojke.

Kako je uspjela dobiti sredstva za projekat koji bi željela ostvariti u rodnoj Bosni i Hercegovini, te podršku bolnice u kojoj radi, već je započela sa aktivnostima, sa sebi zacrtanim ciljevima, a to su prvenstveno širenje znanja o karcinomu dojke, te opcijama za tretman i prevenciju ove opake bolesti, kao i pokretanju projekta za stvaranje onokološkog registra za dojku.

Ovog puta ste u Bosni i Hercegovini radi nekoliko predavanja o karcinomu dojke, koja ćete održati u nekoliko kliničkih centara. Jedan od njih je i u Tuzli. Kako ste se povezali sa ljekarima svoje struke u BiH?
-Povezala sam se preko raznih prijatelja i poznanika u Bosni i Hercegovini, pošto sam u struci, pa se nekako nađemo na kongresima, seminarima… Također sam neke upoznala kroz BHAAAS, Bosansko Hercegovačku Američku Akademiju Umjetnosti i Nauka.

Često pominjete neuređen zdravstveni sistem. BiH je, kako bi obični građani rekli, neuređena u svim segmentima. Šta je po Vašem mišljenju osnovni problem u zdravstvenom sistemu?
– Iskreno, ne bih se usudila da kažem da ja znam u čemu je osnovni problem. Biću prva da kažem da ne znam, pošto ne živim i ne radim na ovom području. Došla sam upravo i zbog toga, da se upoznam sa ljudima koji to znaju najbojle, a to su građani i građanke Bosne i Hercegovine kao i njihovi ljekari. Sama ne mogu ništa da uradim. Cilj mi je da okupim ljude sa istom ideologijom da možemo nešto zajedno učiniti. Inače,čovjek ništa ne može sam.

Pominjete uspješne i dobre ljekare koje BiH ima, ali oni sve više odlaze iz svoje zemlje nezadovoljni statusom, plaćom, životom uopće. Oni koji ostaju, odlaze u privatni sektor, tj. Otvaraju privatne ordinacije, poliklinike, pa čak i klinike?
-To ste sigurno u pravu i nemam dobar odgovor na to. Međutim, upoznala sam mnogo odličnih ljekara koji žele da ostanu i koje upravo dijele tu moju ideologiju, da mogu nešto napraviti da bude bolje i ovdje, u Bosni i Hercegovini. Mislim kad bi se to uspjelo uraditi, barem neki mali korak, napravili bi mogućnosti da se ti ljekari, kao i ljudi iz ostalih struka koji su otišli, mogu vratiti.

Kome ćete ponuditi projekat koji ste ponudili i čemu se zapravo konkretno radi?

Jedan projekat, kao što ste rekli je vezan za edukaciju. Znam da ima toga već u Bosni i Hercegovini. Ja pokušavam da budem dio toga i da se što više priča o temi karcinome dojke. To sam ovaj put uradilia u Sarajevu i danas ću u Tuzli, sa otvorenim predavanjem svima i koji su besplatni. Drugi projekat je vezan na nešto što bi moglo direktno i konkretno pomoći pacijentima, i to je ući u suradnju sa bolnicama da možemo napraviti neku vezu, pa čak i operisati zajedno i razmjeniti znanje.

Na koji način će donirani novac biti uložen? Je li to zamišljeno kao neki centar u BiH za prevenciju, tretman – operacije dojke, ili, pak nabavku opreme, aparata, lijekova?

-Novac je došao kao donacija od jedne moje pacijentice i nadam se da ga može biti još, ako nešto uspijemo uraditi. To će se podjeliti na edukaciju sa predavanjima, i u suradnji sa bolnicama gdje će se moći direktno koristiti za pacijente. Naravno, ako uspijemo ostvariti suradnju da radimo zajednički operacije. Također bih voljela neki procenat uložiti u stvaranje registra kao i u istraživanja na polju medicine, konkretno karcinoma dojke.

Pomenuli ste i registar karcinoma dojke u BiH. Ti podaci postoje u zdravstvenim ustanovama, ali još niko nije uspio da ih sakupi na jedno mjesto i uradi to što Vi imate namjeru. Kako to mislite uraditi?

-Kao što sam rekla, ne mislim ja ništa sama uraditi. Mislim se udružiti sa ljudima koji žele da uradimo nešto konkretno. U Sarajevu postoji plan i na njemu se već aktivno se već radi, a ja se pokusšavam za početak uključiti i učestvovati. Na žalost, u sadašnjem državnom sistemu, teško će se centralni registar donijeti, ali se barem podaci mogu pokupiti po gradovima ili kantonima, pa na taj način, za početak uraditi nešto. Nisam jedina koja radi na tome, znam da ima više ljudi i da su ozbiljni kada govorimo o tome.

U BiH još uvijek ima žena koje nisu edukovane u smislu posjete ginekologu, pa se tako i za problem karcinoma dojke obično jave kasno. Kako žene iz ruralnih sredina navesti na pregled mamografije i učiniti da se procenat ovog oboljenja smanji?

-Prvo se mora promjeniti naš mentalitet. Moramo prvo sebi dati dovoljno pažnje da se pregledamo mjesečno same i ako uočimo neku promjenu na dojci ili na koži i bradavici, odmah otići ljekaru. Obavezno je uraditi mamogram i ultrazvuk. Znam da ima organizacija koje pokušavaju ići upravo u ruralna mjesta sa mobilnim mamogramom,  da dovedu ovu tehnologiju tim ljudima koji možda nemaju gdje da urade pregled. Tu bi se rado pridružila, u smislu da se takva tehnologija širi po Bosni i Hercegovini i takvo nešto bi trebali forsirati sa državnog nivoa, kako bi sve žene mogle imati beneficije od toga.

Bilo je slučajva i da su ljekari uspostavljali pogrešne dijagnoze. Žena ostane bez dojke, i niko za to ne odgovara. Kako tome stati u kraj?
-To se može desiti svugdje, vjerujte mi. Do nas je da pokrenemo neke male promjene, da uradimo registar da znamo podatke, kako bi tačno mogli znati gdje nam fali i gdje da ulažimo novac i trud. Onda polako obezbjediti najbolju tehnologiju i znanje da naši ljekari imaju sve što trebaju kako bi vrhunski mogli lječiti pacijente.

Kao i sve i zdravstvo u BiH diktira politika, dok se generalno nešto ne promijeni u ovoj zemlji je teško pričati o bilo kakvom napretku. Da li znate da rade podobni, a ne stručni i sposobni?

-Da svjesna sam da se to dešava. Nije daleko od mnogih zemalja, i nismo mi ništa drugačiji. Neki su malo manje, a neki malo više ispolitizirani. Sigurna sam i vjerujem da ljudi samo zajedno to mogu promjeniti, u bilo kojoj zemlji. Kada svi ljudi žele promjenu, desiti će se. Niko ne može ništa sam, ali zajedno možemo sve.

Za kraj, ukoliko uspijete u svojim namjerama, a sigurno će to biti dugotrajan proces, imate li namjeru vratiti se u Banja Luku ili neki drugi grad u BiH?

-Moj muž me pitao neki dan, “da li se ti toliko angažuješ da se nešto promjeni vezano za karcinom dojke dole, da se možeš vratiti?” … Vama ću samo odgovoriti kako sam i njemu. Sa osmjehom. 🙂 Razgovarala: Azra KUNOSIĆ

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here