Fazlić: Društvo bez karikature kao cesta bez saobraćajnih znakova

5
605

Svrha, namjena karikatura je da kroz humorističnu ili satiričnu formu ukazuje, upozorava i alarmira na nepravde, deformacije, devijacije, ljudske gluposti. Namjera karikature nije da mijenja vlade, poziva na bunt i nasilje, već da upozorava na razne deformacije koje nisu u skladu sa elementarnim normama ljudskih zadatosti ponašanja, činjenja. Društvo bez karikature je kao cesta bez saobraćajnih oznaka – istaknuo je karikaturista Hasan Fazlić govoreći za Fenu o toj vrsti umjetničkog izričaja i njegovim porukama.

Prve karikature Fazlić je crtao na rudarskim vagonima, jer je nakon završene elektrotehničke škole u Tuzli 1954. godine počeo raditi u Rudniku lignita “Lipnica”.

– Prvi moji crteži izazivali su različite reakcije. Iskrivljenih formi, za jedne je to bio nedostatak likovnog obrazovanja, diletantizam. Preporučivali su mi da se “okanim ćorava” i prihvatim pametnijeg posla dok su oni drugi u mojim crtežima prepoznavali karikaturalne crteže, savjetujući me da tako nastavim da crtam. Poslušao sam ove druge te sam prve radove počeo objavljivati dole u rudarskoj jami, crtajući ih kredom na ugljenim površinama i vagonetima u kojima je izvlačen ugalj iz jame. Moje crtarije zabavljale su komorate, bile su im smiješne, sve dok “odozgo” nisu počele stizati primjedbe na poruke mojih crteža – prisjeća se Fazlić.

Tako su mu komorati, kaže on, vidjevši da je sve krenulo u pogrešnom pravcu ozbiljno savjetovali da prestane crtati ili napusti jamu.

On ih je, kako navodi, poslušao i nastavio da humoristično-satirične crteže objavljuje na stranicama tuzlanskog lista “Front slobode”.

– Nakon podužeg probnog rada, 1964. godine primljen sam u stalni radni odnos u tuzlanskom listu i tako postao profesionalni karikaturista. Uslijedile su ponude listova iz Beograda i Sarajeva da pređem u njihove redakcije. Opredijelio sam se za grad na Miljacki i postao član redakcije lista “Oslobođenje” – naglasio je.

Govoreći o ulozi koju bi karikatura trebalo da ima, Fazlić pojašnjava da je ona kao budilnik – alarmira, poziva na uzbunu pojedinca i društvo, dodavši da poruke karikature moraju biti jasne, humane i da ne ostavljaju ni najmanju dilemu.

Također se prisjetio i kako je pred 14. zimske olimpijske igre samoinicijativno, kao mali prilog Olimpijadi, uradio ciklus karikatura o temi Sarajevo i Olimpijada, ali je kod osoba zaduženih za umjetnički program Olimpijade odbijen a da karikature nisu ni pogledali.

– Da moj trud ne bude uzaludan, karikature sam izložio u kafani “Sirano” za goste kafane i sarajevsku raju. Izložbu je nenadano, uz zbunjene goste kafane, posjetio i razgledao drug Branko Mikulić, predsjednik Izvršnog komiteta 14. zimskih olimpijskih igara – prisjetio se.

Branko Mikulić u karikaturi Hasana Fazlića

Na Mikulićevu inicijativu je izložba iz kafane “Sirano” premještena u Međunarodni olimpijski press centar u Skenderiji. Nakon što ju je pogledao predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Huan Antonio Samaran, postavljena je u Međunarodnom olimpijskom muzeju u Lozani, a potom i u Švajcarskom olimpijskom muzeju u Bernu.

– Kolekcija s više od stotinu karikatura koje sam stvarao od početka pa do završetka Olimpijade, po želji Branka Mikulića, završila je u Muzeju 14. zimskih olimpijskih igara – podvukao je Fazlić.

Nakon više od pedeset godina u svijetu karikature i poznavanja njenog prisustva u medijima, ocjenjuje da je karikatura u Bosni i Hercegovini procvat, afirmaciju i ugled u svijetu doživjela “u mraku partijskog jednoumlja”.

– U ondašnjem mraku štampani su brojni listovi i nudili su svoje stranice i karikaturistima. Apsurd je da dolaskom demokratije, pluralizma na ove prostore, karikatura umjesto da još više i snažnije zaživi, dolazi do njenog kraha, nestanka, pometena je sa stranica ovdašnjih listova. Tako su višedecenijski rad i trud karikaturista, kao i ostale brojne vrijednosti, uništile kvazi demokrate, priučeni političari i njihovi podobnici. Karikatura je otišla u zaborav – mišljenja je Fazlić.

Tihomir Lešić u karikaturi Hasana Fazlića

Govoreći o tome zašto dolazi i do negativnih reakcija na karikature, on podsjeća da je karikaturisti da bi stvorio karikaturu potrebna lična i stvaralačka sloboda.

 

– Naravno da je to u sukobu sa dogmatama, pristalicama raznih izama, vlastodršcima, sa isključivošću, netolerantnošću, neprijateljima svega što je drugo i drugačije od njihova svjetonazora. Sa svima, pa i sa karikaturistima, oni se obračunavaju bez skrupula i pardona, ne prezajući da neistomišljenike i fizički likvidiraju. Drskost karikaturista je u tome što ne prezaju da javno kažu istinu – podvukao je.

Hasan Fazlić profesionalni je karikaturista i ilustrator od 1964. godine. Karikature i satirične cteže objavljivao je u zemlji i inostranstvu. Ilustrovao je brojne knjige za odrasle i djecu. Bavio se pozorišnom i televizijskom scenografijom i kostimografijom. Objavio je tri knjige karikatura i pet mapa grafika. Imao je brojne samostalne izložbe i učešća na kolektivnim izložbama.

Karikature i satirični crteži Hasana Fazlića uvršteni su u najznačajnije antologije svjetske karikature, a nalaze se u muzejima i privatnim kolekcijama širom svijeta. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

Član je Društva novinara BiH, Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti BiH (ULUPUBIH) i Međunarodne likovne grupe INTER-ART u Štutgartu. (FENA)

5 Komentari

  1. Veliki pozdrav dragom Hasanu , nezaboravnom drugu i prijatelju moga pokojnog oca, iz dana tuzlanskih!
    Kada je svojevremeno proglasavan fantasticnim i najvecim ilustratorom i karikaturistom ovoga prostora, on se na skroman i sebi svojstven nacin branio, da je to vjerovatno zbog njegovog izrazito visokog fizickog rasta.
    Zelim mu da ga sluzi zdravlje i duh vedri jos mnogo godina!

    • Dragi Gordane,
      Tvoje roditelje, Azru i Tihu, neizmjerno sam cijenio i poštovao. Tiho mi je bio i ostao novinarska
      imjera. Puno Te pozdravljam sa najljepšim željama.

  2. Dragi Hasane,čast mi je da sam osam godina radio sa tobom u Oslobođenju.Od tebe sam mnogo naučio o novinarskom poslu, a tri karikaturalna moja portreta čuvam kao najveću dragocienost.Pozdrav tebi i Bubi.

    • Dvije Bube su sudbinski vezane za naše cijenjene novinare – Buba Nosić, supruga Ivice Nosića i Buba Fazlić, Hasanova, koja mu je bila inspiracija i životni poticaj. Jesam li u pravu Haso? I meni je čast da sam učio novinarstvo od Tebe i kolega iz Tvoje generacije. Zato veliko hvala i još veći pozdrav – Miro Petrović

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here