Dnevnik: Ne može im niko ništa, jači su od države!

3
520
Piše: Osman PUŠKAR

U nastojanju da kako-tako izbjegnete sumornu stvarnost i u najboljoj namjeri ipak ćete zapasti u iskušenje da kažete i pokoju lošu, pa makar i gajili simpatije prema nosiocima vlasti, zakonodavnim ili izvršnim, lijevim ili desnim. Drugačije ne može. Kad odškrinete bilo koji medij, državni ili privatni, dočekat će vas sijaset vijesti koje vam želudac prisile da radi na prazno, a moždane vijuge blokirane opominju da se prođete ćorava posla. Džaba drobite. Kakvim god argumentima tukli konzumente oni ništa neće da čuju ili vide.

Najnoviji događaji u BiH do te mjere dižu prašinu da vas jednostavno začudi nebriga i ignorancija onih što su kao obespravljeni ili prevareni. Redajte kako hoćete. Isto vam ga dođe. Za odvojeni život u Parlamentu Federacije BiH drugovi koji ništa ne rade – osim za sebe – podigli su naknade za odvojeni život na 800 KM i to nikom ne smeta. Od ranije lovu primaju i u Predstavničkom domu. Revizija tužbe protiv Srbije sve je gurnula u zaborav. Sindikati nimukajet. Ne bune se ni vojni osiguranici čiji je uplaćeni doprinos za penzije sukcesionom masom SFRJ vraćen BiH. Parlamentarni tipovi dizanjem ruku sve to su spiskali, a da ni okom nisu trepnuli. Za vraćanje u prava vojnih osiguranika potrebno je, kažu, oko 20-ak miliona, ali njih nema. Zato nadoknade i plaće lezihljebovića pored Miljacke iznose, po prostoj računici, oko 20 milončadi, a za privilegije u državnom parlamentu ide jošt toliko (mobitel, reprezentacija, topli obrok, automobil i sl.). Njima su svi doprinosi i otpremnine plaćeni. Nema stečaja. Eto love za vojne penzionere koje je Helez neopravdano izbacio iz prava. Jer da je sa pravom onda bi prštale tužbe protiv krivotvoritelja i činovnika i vinovnika. Ovako pojeo vuk magarca. Njega niko nije tužio, a trebao je, jer je neko sličan njemu bez posla ostavio vojnike da bi zaposlio užu i širu familiju u OSBiH. Neko je bome povlašteno penzionisao i babe i supruge.

U parlamentima sjede uglavnom oni koji nisu učestvovali u ratu, a puna su im usta zahvale borcima, ovim ili onim. Govori u prigodama komemoracija i pred izbore nabijeni su emocijama prema najzaslužnijim što je njima danas tako kako jest, a i što je vama tako kako jest. Ko vam je kriv radnici i seljaci i ostala napredna inteligencijo što niste stvarali državu za sebe nego za njih. Oni su pravilno zauzeli stav „use nase i podase“, a vi ostali „za narod i partiju“. Bilo koju. I ko vas šiša. Njihov odvojeni život veći je od vaših penzija, osim onih od polugenerala, koji plaše novim ratom, i povlaštenih podobnih podrepaša po Uredbi 3.

A vi što mašete transparentima za bijedne penzijice ili da vam se plate doprinosi, nikad i niti jedanput niste bili na pravom mjestu kad je Bog nafaku dijelio. Umjesto pred Parlamente vi idete pred vlade, a njihov zadatak je kao i „naših vođa“ da vas zamantaju, a onda u posljednjem trenutku slažu. Bit će bolje, a onda udri po starom. Dotad vi raspuštatate rukovodstva i birate one koje su vam poslali. Zar je moguće da ne razumijemo igre? Komisije i pregovarači od početka su tu da se ništa ne riješi. O reviziji i reformama dugo ćete mlatiti slamu, zaboravljajući da se od toga ne živi, osim advokatskih timova i podobnih agenata.

Moju generaciju imenuju komunjarama, a svi bivši članovi užeg sastava komiteta KPJ ili njihovi potomci su po parlamentima. Nama su utrpali zvono prošlosti i puške u ruke, pa kako nam bude. Država je njihova. Kad kobajagi protestujemo, nas naši vlastiti petokolonaši srede do novog sudara. Uskoro će organizatori otpora na scenu sa privilegijama. Ovo je rijetka zemlja u kojoj se odlikovanja plaćaju. SKJ tehnolgija je na djelu, ali i pitanje kako to da zaratismo kad niko nije htio rat, a bili smo i patriote i organizatori. Ali, to je ipak druga i duga priča.

Predlažem penzije za sve, jer svako je nešto organizovao. Posebno za civile koji su bili na otvorenom umjesto u trezorima i rovovima. A vi što ste bili u ratu, ko vas je gonio? Što ste učestvovali? Trebali ste folirati domoljublje negdje drugo, jer među ovim drugima ima i zlatnih ljiljana, Nemanjića, Trpimira i svašta nešto kao, na primjer, zlatnih kašika, Zulfikarove zaostavštine i drugih begova, potraživanja u inozemstvu i sl. Isplatilo se. Zatvore ih nakratko, a onda puste zbog ‘nedostatka dokaza’. Ne čudite se. Pa, gdje se toliko bogatstvo može zgrnuti za tako kratko vrijeme provedeno po istragama? Sanaderi, Miškovići, Čovići, Čauševići, Bičakčići, Radončići, Hadžići, Dodici, Jelavići, samo su dobar primjer. Kradite bez brige.

Ne može vam niko ništa, jači ste od DRŽAVE! (Piše: Osman PUŠKAR)

3 Komentari

  1. Da je dostaviti do Fadila ovaj tekst. Nije se Puškar libio ni Aliji “objasniti” neke stvari. Valjda se i Fadil sjeti čika Osmana iz vremena kad ga nije smio ni uoči pogledati, a sad mu “valorizira” doprinos. Lijepa je ovo zemlja, samo šteta što je naseljena

  2. Dragi Edo!
    Ovaj tekst nije namjenjen Fadilima. oni su tužna priča naše sumorne stvarnosti! A ja želim za sve nas više optimizma! optimizam društva čine njegovi ljudi. Potrebno je shvatiti da je na sceni neoliberalni koncept kapitalizma. zaboraviti prošlost ! Pa kakva je razlika između Novalića, Nikšića, Radončića, Dodika , Lagumdžije i inih kad je lično bogaćenje u pitanju? Nikakva! Briga za naciju, narod i kao državu, je oblanda da se predizborne igre nastave. sve se vrti u krug a BiH je po korupciji na prvom mjestu a po siromaštvu građana daleko ispred svih. Politkratska klapa dijeli čak i radna mjesta u javnom sektoru po stranačkoj pripadnosti. KPJ na drugi način. a mi 90-tih se obradovali da se pali svjetlo demokratije pa nasjedamo li nasjedamo. Hvala što čitate moje tekstove!!!!!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here