Dnevnik: Akademici, kleknite pred vlastitom sramotom!

3
1489

Približava 11. juli, dan kada je počinjen genocid na evropskom tlu, u Srebrenici. A po mome i u cijeloj BiH. Svakom normalnom koji ima imalo empatije i duše na ovaj dan osjeća tugu, negdje tu unutra, u stomaku i oko srca. Zebnja. Nevjerica i nedoumica. Da li je sve to čovjek mogao da učini čovjeku? Kakav čovjek!? Zvijer! Pitanje je i da li je iko normalan mogao narediti, a onda nemoćne i nedužne ubijati samo zato što su druge vjere i nacije, pa makar i da su svi koji su se predali bili vojnici ili da ih je iznevjerio Morion i nekakav Jasuši Jakaši, je*em li ga! Ili je to zato što su htjeli da budu svoji na svome, po pravu da svoje ne daju, a tuđe da neće. Pa još kad tom činu dodate suludog generala koji se sveti ‘Turcima’ za njihova nedjela nad njegovim narodom, a ovi svezani ispred njega niti su Turci, a niti imaju ikakve veze sa njihovim poslovima u vremenu kad su oni na Balkanu bili vlast. Petsto godina je prošlo od tada. Isto je i sa snimanjem čina ‘junaštva’, ubistva djece od specijalaca MUP RS-a, pompeznog imena „Škorpioni“, koja nesvjesna šta im se dešava traže vode jer su žedna i gladna, izmrcvarena vozanjem po vrletima Bosne. Zvone mi riječi „ala Turci“. Ubice iz Srbije, a kažu nisu bili agresor. Bože dragi, pomozi im!

Bjelinu srebrničkih i inih nišana po Bosni i mnoge druge strašne scene politikanti Balkana kao da ne vide! A to je more mezara i grobnica koje nijemo svjedoče o prošlosti, o herojima i kukavicama, o ljudima i piz…. od ljudi, više nego ijedna molitva ili priča o junacima rata i mira. Svjedoče i o fukari, koja se samo u vremenima ratova osjeti važnom pa puca u zarobljenog vojnika, nemoćnog starca i njegovog unuka, koja siluje gospođe kojima je cijepala drva, komplesaški se sveteći ‘anam njima’. Služe suludim političarima bez obraza i stida.

Čini se da u vremenu mira ima i gorih i bezočnijih. Tvrdim, to su politički lešinari i razno-razni akademici koji brinu kobajagi nacionalne brige, pa na bjelini nišana bosanskih grade karijere, bezočno lažući kako suosjećaju i žale. Pale vatre koje treba sramno pogasiti, a svako častan na dan 11. juli treba sageti glavu pred mrtvim i nevinim, ma kako se oni u ovoj ubogoj i od svakoga zaboravljenoj zemlji zvali. Briga me hoće li Vučić doći u Srebrenicu sve dotle dok Srbi i Srbija i njihovi akademici ne kleknu pred vlastitom sramotom koja se zove ubijanje po Bosni, ubijanje ljudi koji nizašta nisu krivi. Htjeli su svoje i ničije drugo. Katarza koju doživljavaju raspirivači rata 90-ih nikome ništa ne znači, ukoliko oni koji su poticali na genocid u Srebrenici, Prijedoru, Sarajevu, Doboju, Bosanskoj Posavini, Mostaru, istočnoj Bosni, Hercegovini itd. javno ne kažu da su sve to činili njihovi narodi zarad teritorija po teoriji „krvi i tla“, a na očigled cijelog svijeta i kurve Evrope. Tuđmanovi transkripti, a i drugi dokumenti o tome jasno govore. Čitajte i vi pope što ste blagosiljali i hvalili ubice.

Bećirovići, komšići, čovići, dačići, vučići, dodici, kitarevići, ćosići, organizatori, patriote, antifašisti i ostali lafinaši, odavno nam vas je dosta! Manite se lažnog prepucavanja preko planetarne tragedije Srebrenice i BiH. Vjerovat ćemo u poštenje vaših priča kad u dobro plaćenim parlamentima i mnoštvu vlada i ostalih zajebancija donesete odluku da je to što je učinjeno BiH u vremenu 1992-95 fašizam najgore vrste, a takođe i agresija, kako god sudovi presudili, i Srbije i Hrvatske. Briga me za Vučićev odnos prema BiH i genocidu u Srebrenici kad je sa sebi sličnim – na očigled 8.137 nišana – organizovao medijski spin kako bi ponovo bio izabran. Baš tu, u našoj zemlji! Nismo mu zaboravili ni jevrejsko groblje u Sarajevu i ubijanje sarajevske sirotinje, jer bogate nisam viđao na ulicama ovog slobodarskog grada kad je bilo najteže. Oni su imali prečeg posla, da se dogovore sa takvima kao što je on, pa da nastave jahati ‘prosti puk’, svako svoj. Svi vi na ovaj dan treba da šutite.

Medijski lafinaši, ne satanizirajte borce ARBiH, Aliju Izetbegovića, Bogića Bogićevića, Nijaza Durakovića, Jovana Divjaka, Stjepana Šibera, Sefera Halilovića i druge koji su zaslužni što Bosna nije šapatom pala. Nikad neće pasti dok je bjeline nišana Srebrenice, bjelih traka Prijedora i spomenika djece Sarajeva. Ovo je naša zemlja. Naš ponos i naša tuga. Velika muka! Politikanti, akademici i rodoljubi po zanimanju i nacionalnosti, odjebite! Vlasti i masti nikad vam nije dosta. Lešinari, sram vas bilo! (Piše: Osman PUŠKAR)

Download PDF

3 Komentari

  1. Snažna podjela medju Srbima i njihovom društvu onemogućava priznavanje genocida, ali istorijska istina je samo jedna i ostat će zauvijek obilježeni, kao narod.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here