Diskretni šarm Naše stranke i intelektualno vlasništvo BH bloka

0
510

Izuzimajući neofašističku morbidnost ratnohuškačke paljansko-miloševićevske propagande i podrazumijevajući „mekoću“ aktuelnog mirnodopskog stanja, do sada najšire panstranački orkestriranim i ekstremno malicioznim, krvničkim napadima na Našu stranku, proizvedena je potpuno paradoksalna situacija proizvođenja paralelne instant antistvarnosti. A „Naša stranka“ se indirektno i konsekventno optužuje za političko čedomorstvo sopstvenog čeda, BH-bloka.

Oprobanim sistemom staljinističke klasične metodologije montiranih medijsko-političkih procesa, pokušava se, gotovo prvorođena, političko-ideološka dosljedna „pravovjernost“ proglasiti novovremenskim bosanskim trockističkim revizionizmom, antidržavnim djelovanjem i gotovo veleizdajom. Sudeći po paramedijskoj teškoartiljerijskoj pripremi, a i da su ratna vremena, kojih se dobro sjećamo, većina elitnih vedeta Naše stranke vjerovatno bi završili državotvorno „snajperski po kratkom postupku“ negdje po budžacima sarajevske kotline, uz eventualno prethodno javno pokajanje i zaklinjanje na vjernost domovini. Ni ostala zaludjela „sitna buranija“ ne bi puno bolje prošla.

Svakako da je ozbiljnost i krajnje komplementarna zloća cijele ovovremenske „Operacije Laufer“ ponajbolje demonstrirana potpuno zlonamjerno izrežiranim javnoservisnim FTV uratkom, kada je na poklisara Naše stranke izvršen gotovo verbalni atentat antidržavnim stranačkim sataniziranjem uz sasvim indiskretno saučesništvo „prijateljskom vatrom“ BH-blokovske sabraće.

Čini se da su, već sada, potpuno frontalni, širokopojasni naleti „sa uklinjavanjem“, prema „Našoj stranci“, u striktno ideološkom smislu, ogoljeno ultradesničarski i uglavnom se bave propitivanjem i sumnjičenjem njenih „patriotskih“ opredjeljenja i optuživanjem za „nedoraslost historijskom trenutku“ kada je suštinski ugrožena državna samobitnost i njena fizička opstojnost. Da bi stvar bila još čaplinovski tragikomičnija i bliža sarkastičnom finalu, upravo se nacionalističke, tzv. narodnjačke stranke, prethodno apostrofirane kao državnodestruktivne i disolutivno maligno tkivo, toplo preporučuju kao ultimativni koalicijski partneri u „spašavanju“ te iste države. Valjda se infantilno slijedi patološki makijavelizam „budi blizu prijateljima, a još bliže neprijateljima“, ali i svemirski predaleko od zdrave pameti.

U stvari, pravi krajnje paradoksalni politički vrhunac sadržan je u javnopolitičkom diskursu teško izrecivog stava da je, uslovno, nekorektno poreći da ne postoji ozbiljno opravdanje da se „brani“ ekstremno nepravedan politički i svesocijalni sadržaj sadašnje postdejtonski, de facto, već podijeljene države, i da se ta vrsta „veleizdaje“ može smatrati svojevrstnim komplimentom. Svako pristajanje, posebno u političkoj sferi, na aboliranje i relativiziranje odgovornosti i direktne krivnje stranaka „legitimnih predstavnika naroda“ u državnoj disoluciji i oštrim šovinističko-etničkim podjelama, jeste ravno stvarnoj veleizdaji.

Umjesto ratnog kolaboracionizma i te vrste krucijalne izdaje nacionalnih interesa, sada je na sceni mirnodopski, stvarni izdajnički revizionizam koji je rogobatno prozvan „koalicijom sa državom“ kroz vladalačko kvislinško partnerstvo sa kleptonacionalistima koji preko noći, u interesu odvratnog interstranačkog koalicijsko-korporativnog duha, postadoše odbrambeno-državotvorni.

Konačno, možda je aktuelni politički kapacitet i ideološki presjek sadržaja BH-bloka neformalno iscrpljen i iskasapljen nedosljednostima diktiranim sadašnjim političkim trenutkom slabosti neprincipijelnosti i neshvatanjem širine njegovog potencijala, ali sada je sasvim jasno da je to jedini realistični put političkog i socijalnog izbavljenja za sve nas.

Doduše, paradigmatski „i pucanje jedne jedine puške sa Ljubinog groba“ tj. BH-bloka, nije definitivan kraj i može biti dobar i obećavajući eho glasa naše željene budućnosti. (Piše: Derviš ČIČKO)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here