Danas i ovdje: Tresla se gora, rodio se balkanski mesija

1
166

Vijeće za nacionalnu sigurnost Srbije, Vučić, Dodik, amabasadori, visoki i ini zvaničnici u Srbiji i BiH utrkuju se da što oštrije osude kontroverznu izjavu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Izetbegovića, koju je, da usput kažemo, Tanjug preuzeo od DW-a i prilagodio svojim dnevnopolitičkim i nekim drugim potrebama, a ostali prenijeli i ‘dopumpali’. Diplomatski kodeks ponašanja, kao i kanali korespondencije među najvišim zvaničnicima dvije države za mnoge su apsolutna nepoznanica, pa su tako bez ikakvog razmišljanja hajdučki krenuli u avanturu prikupljanja simpatija narodnih masa.

 Međutim, čak i Tanjugu je ‘promaklo’ nekoliko bitnih informacija. Intervju sa gospodinom Izetbegovićem jedan je od tri intervjua koja je DW uradio sa članovima Predsjedništva BiH, a pitanja u sva tri intervjua skoro su identična. Takođe, dobar dio pitanja bio je hipotetički, odnosno novinari su pitali kako bi članovi Predsjedništva postupili u nekim vanrednim okolnostima, a za koje su i sami članovi Predsjedništva rekli da postoji vrlo mala vjerovatnoća da će se desiti. Srpski mediji komentarisali su samo izjave Izetbegovića, i to izvađene iz konteksta, a neki odgovori, iako suštinski isti kao i kod druga dva člana Predsjedništva, zamjereni su samo njemu. Ivanića i Čovića valjda ne smatraju ozbiljnim političarima. U svemu tome, potpuno je Tanjugu promakla činjenica da su dva člana Predsjedništva BiH neformalno priznala Kosovo i da je jedino srpski član Predsjedništva rekao da je, ukoliko se ništa dugoročno ne promijeni, rat u BiH moguć! Dodao je Ivanić i da su neformalni odnosi sa Srbijom vrlo zategnuti.
S druge strane, Izetbegović je o ratu govorio čisto hipotetički. Objasnio je da postoje brojni politički mehanizmi za očuvanje teritorijalnog integriteta BiH i na kraju nedvosmisleno rekao da smatra da sukoba neće biti. Još jednom treba naglasiti da su pitanja o ratu bila hipotetička, a govoreći takođe hipotetički o teritorijalnom integritetu Srbije i Kosovu, Tomislav Nikolić rekao je u januaru, i to u Briselu, da ne zna postoji li ijedan Srbin koji ne bi išao ratovati za svoju zemlju. Ne sjećamo se da je, recimo, Telegraf tada objavio tekst sa bombastičnim naslovom „KOSOVU PRIJETI KRVAVI RAT: Tomislav Nikolić i Srbi pozivaju na KRVOPROLIĆE i uništenje KOSOVA!“. Nisu se srpski mediji pretjerano zabrinuli ni kad je Nikolić rekao da se slaže s onim što brat Mile otvoreno govori!?
Bilo kako bilo, ispada da su pojedinci, mediji i institucije s početka ovog teksta ili jako neozbiljni, jer nisu, a možda ni inače ne provjeravaju svoje izvore prije javnih nastupa, ili da je ova medijska hajka na Izetbegovića ipak dobro osmišljen medijski spin.
Što se tiče prve mogućnosti, Dodik je, na primjer, poznat po svojim ‘svečanim’, ali pomalo već patetičnim apelima zvaničnicima RS-a da napuste institucije BiH kad god mu se zatrese fotelja i nestane para u budžetu, a proglašavanje pojedinaca neprijateljima i izdajnicima Srba mu je već postao hobi. Ambasadori i strani zvaničnici vode svoju politiku, pa njihove izjave treba posmatrati kroz prizmu interesa njihovih vlada u BiH. Ostali sitnošićarski prikupljači političkih poena klizeći su ulijetali u medijsku kaljužu u šesnaestercu BiH, iako je lopta cijelo vrijeme bila pred golom Srbije. Sudija iz Haga uskoro će odsvirati kraj meča, pa će im ishod utakmice biti mnogo jasniji.
Interesantni su, međutim, ovi drugi koji su davali izjave, a koji ni u kom slučaju nisu neozbiljni. Naprotiv, vrlo su proračunati bili u svojim izjavama, a i režimski mediji svesrdno su ih u tome pomagali. Oni sitniji mediji pratili su režimske, pa se kreirao ‘opštenarodni spin’ kako bi proračunati poentirali. Vrlo indikativan je i broj srpskih političara koji su u rekordno kratkom roku odgovorili Izetbegoviću.
Ovakav medijski atak mnogima odgovara za utvrđivanje pozicija za predstojeće izbore, širenje straha kao alternative ekonomiji i zapošljavanju, stranim analitičarima koji bi da dokažu da su njihove analize najtačnije, ali i najskuplje, lobistima bez kojih se ‘nacionalni interesi’ ne mogu ostvariti, velikima izvana koji se drugačije ne mogu pozicionirati…mnogima, osim onima koji bi da se zaista bave pomirenjem, ekonomijom i razvojem.
Podići tenzije među narodima što je moguće više, a onda ‘pružati ruku pomirenja’ i glumiti balkanskog mesiju odličan je plan. Čini se, dakle, da ovaj spin najviše odgovara gospodinu Vučiću. Međutim, mesijina prošlost i sastav ekipe iz Haga govori nešto sasvim drugo. Čak je i uloga samih potpisnika Dejtonskog sporazuma, a koji se apsurdno vole nazivati garantima Dejtona, vrlo upitna u bajci o građanskom ratu u BiH. Garanti Dejtona su velike sile i oni koji se bore za očuvanje BiH, a svi oni koji rade suprotno su garanti kasapljenja BiH. Budimo do kraja iskreni. I utvrđivanje granice između Srbije i BiH, dakako, ima svoje mjesto u ovoj medijskoj hajci.

Interesantan je u ovom kontekstu i skandal u Srebrenici, koji je prema svemu sudeći iscenirao ‘pružač ruke pomirenja’, ali o tome se još nije definitivno izjasnio, a niti će. Međutim, progovorili su njegovi špijuni i agenti u medijima 29.8.2016. Tokom proteklih godina vidjeli smo da se svaki veliki događaj u Srbiji pažljivo i lukavo planira. Poentirati se mora. I ovaj put kockice su se skoro savršeno posložile. Idu izbori u BiH, Kosovo tinja, sprema se deklaracija o očuvanju srpskog naroda, Vučićeva posjeta Briselu, posjeta članova predsjedništva BiH Srbiji…

A mogući scenario?
Kad se sve dobro medijski zakuhalo, a Bošnjački član predsjedništva i preko njega suptilno svi Bošnjaci osudili i demonizirali, Vučić je mesijanski odjahao u Brisel da odbrani Srbiju, okrivi Izetbegovića i Bošnjake za dizanje tenzija i vjerovatno iza kulisa ukaže na ‘pogubnost’ moguće negativne presude Mladiću. Konstatovao je Vučić značajno sa gospođom Mongerini i da odnosi na Balkanu nisu ružičasti, ali da nema dileme da je opredijeljen da želi da očuva mir u BiH, i to ni manje ni više nego onoliko malo koliko to zavisi od Srbije – a koliko je to?! Nakon toga, članovi Predsjedništva BiH otići će na ‘mirovnu misiju’ u Beograd, na noge velikom Aleksandru Vučiću, da se strasti smire, a Vučić će pred mnogobrojnim medijima, sa bosanskom trojkom u pozadini, po ko zna koji put ‘pružiti ruku pomirenja’.
Bosanci, sva trojica, nakon očitane bukvice i tretmana demokratizacije kod Vučića, smireni i miroljubivi otići će nazad u divlju Bosnu, a Vučić će još jednom potvrditi Evropljanima da je mesija koji gasi balkansko bure baruta i spašava svoj narod od, kako to Dodik reče, neprijatelja broj jedan svih Srba i onih iz BiH koji to nastoje biti. (Piše: Almir MUSTAFIĆ)

1 komentar

  1. Izetbegovića definitivno treba braniti od neargumentovanih napada iz Srbije a i Banja Luke. Vučiću treba odati priznanje da je mediski maestro za magle. Eto mu vežbe NATO, neformalno priznanje Kosova kroz ugovor, presuda Mladiću i još puno toga što kao”vređa srpsku stvar” a on je uvodi na mala vrata. Pa Dačić mu i pesme peva omrznutom turčinu i sve tako. Vrijeme je da bosanski Srbi postanu Srbi iz Bosne u protivnom izdat će ih majčica Srbija a tako ih je zdušno nagovarala da budu veći od pape.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here