Danas i ovdje: Teorija zavisnosti ili kako se iščupati iz kandži svjetskih baraba

1
269

Teorija zavisnosti zasnovana je na sistemskom pritisku država tzv. ‘prvog svijeta’ na nerazvijene ili države u razvoju, a s ciljem slabljenja njihove ekonomije i uspostavljanja kontrole nad njima. Drugim riječima, razvijene države različitim političko-ekonomskim inicijativama usporavaju ekonomski razvoj nerazvijenih, koje onda u velikoj mjeri zavise od ‘dobre volje’ razvijenih država. Obostruke koristi svakako ima, ali je ona za nerazvijene države izuzetno skupa, iako to možda nije očigledno. Sve navedeno dešava se i na ‘mikro’, odnosno regionalnom nivou, a preko ekonomske zavisnosti ostvaruje se i direktni uticaj na vlade nerazvijenih država, odnosno na odluke koje one donose.

Prema teoriji zavisnosti, imamo, dakle, dvije grupe država, centralne ili države ‘prvog svijeta’ i periferne tj. nerazvijene i države u razvoju. Prva grupa u periferne države izvozi znanje i tehnologiju, popraćene investicijama i kreditima, a druga obezbjeđuje jeftinu radnu snagu i prirodne resurse. Suština je da druga grupa država, prije ili kasnije postaje skoro u potpunosti zavisna od prve.

Na primjer, isiječemo svoju šumu i prodamo kamion drva Francuzima za 10.000 KM. Francuzi od tog istog drveta naprave 100 stolova, od kojih svaki košta 500 KM, i prodaju ih nama za 50.000 KM. Radna snaga ih košta 20.000 KM, održavanje postrojenja i ostali troškovi 5.000 KM, a čista zarada je 15.000 KM. Francuzi na ovaj način sebi otvaraju nova radna mjesta i omogućavaju svojim zaposlenicima da se školuju i zasnuju porodice. Takođe, ovo je način i da se puni državni budžet i ostvari profit za nove investicije.

Ukoliko Francuzi otvore pilanu u BiH, kamion drveta dobit će još jeftinije, odnosno za, recimo, 8.000 KM, jer ćemo im mi vjerovatno dati poticaje da zaposle naše ljude. S obzirom da su Bosanci daleko jeftinija radna snaga od Francuza, to znači da zarada Francuza još više raste, a samim tim i njihov investicioni kapacitet. Ta sredstva onda mogu da se koriste kao razni grantovi ili krediti Bosancima uz određene kamate, pa zarada na istim proizvodima može da bude nekoliko puta veća od njene početne vrijednosti, odnosno u našem slučaju od kamiona drva. Ukratko, Bosanci za Francuze rade kao jeftine drvosječe i sijeku svoju šumu, a Francuzi rade kao kojekakvi bankari, menadžeri, konsultanti i slično, odnosno oni koriste pamet dok Bosanci poturaju leđa. Za Francuze je ovo odlična saradnja, a za nas pat pozicija. Ukoliko se Francuzi povuku, gubimo radna mjesta i dobijamo socijalni bunt. Ukoliko ostanu, upravljat će našim resursima, ali ćemo zato imati socijalni mir. Kako god okrenemo, nije dobro…

Nažalost, navedeni fenomen je u BiH poprilično rasprostranjen, a zbog činjenice da je obično popraćen lijepom ‘ideologijom’ i ‘dobrim kreditima’, javnosti se čini da vučemo prave poteze. U stvarnosti su se ovakve situacije najčešće pokazale kao ‘omča’ koju sami sebi stavljamo oko vrata, jer vrlo malo dobijenih sredstava koristimo da smanjimo našu zavisnosti od stranog kapitala i kredita. Strane investicije su u suštini dobre, ali s obzirom da nismo pokazali zrelost poslovanja na međunarodnom nivou, kao ni u oblasti privatnog i javnog partnerstva, u startu smo osuđeni na podređen položaj.

Ukoliko želimo raditi na svojoj samostalnosti, trebamo ulagati u svoje kompanije, ljude, nauku, istraživanja, inovacije i prihvatiti rizik, ali i potencijalne benefite. Povećanje ili održavanje kreditnog rejtinga, plaćamo ogromnim novcima, bez obzira koliko kamate niske bile, a u javnosti se opet hvalimo da smo posebno uspješni, jer smo izbjegli skupe kredite domaćeg tržišta.

U prenesenom značenju, rame za plakanje sirotoj Bosni nude iskusne svjetske barabe, od MMF-a i EBRD-a do SIDE i EIF-a, ali kako jedan moj kolega reče: „Prijateljstvo između žene i muškarca, iz ženske perspektive, uvijek ide sljedećim redoslijedom: poznanik, prijatelj, čovjek koji je pokazao svoje pravo lice, a iz muške: poznanica, ljubavnica, prijateljica…“

Imamo li dovoljno mudrosti da iščupamo svoju Bosnu iz prljavih ruku svjetskih baraba… (Piše: Almir MUSTAFIĆ)

1 komentar

  1. Bravo! Odgovor na pitanje poslednje kao zaključak bi bio: svako ko nudi ili je kurva ili dobročinitelj. Ovih drugih je malo jer altruizam i dobročinstvo su samo za iznimne ljude. Sve ponude od bilo koga treba pažljivo sagledati i sistemom uokviriti. Resursi su naši: najjeftinija energija u regionu, ljudi, dobra, porez na dobit. Svakako da svjetske hijene finansija ovo mirišu i traže način da sve što daju višestruko oplode. Dobit i njenu cirkulaciju treba zadržati u zemlji a cijenu imputa izjednačiti sa berzama koje daju pravi okvir ko je ko. Radnik mora biti evropski plaćen i u Bosni u protivnom odoše ljudi. Pravni okvir mora ograničiti domaće latinoameričke latifundiste. Ljudi nisu roblje nego najveća vrijednost BiH. od stranaca valja tražiti dugoročne finasiske proizvode koji su podložni tržišnoj igri. Samo tako ćemo na zelenu granu. Investicije po svaku cijenu posebno u uslugama netreba prihvatati.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here