Danas i ovdje: Šta reakcije na presudu Ratku Mladiću govore o stanju u Srbiji i RS-u

1
447

Presuda Haškog suda Ratku Mladiću, bivšem komandantu Glavnog štaba Vojske RS-a, izazvala je buru reakcija na Balkanu. Jedna strana je zadovoljna onoliko koliko može biti nakon dvije decenije čekanja na pravdu, a druga ogorčena. Zbog brzine rada i efikasnosti, mnogi na Balkanu izgubili su povjerenje u međunarodnu zajednicu i sudove, a Zapadnjaci se onda, kao, čude što se nacionalistička retorika u BiH isplati. Strah zbog onoga što je međunarodna zajednica pokazala u BiH od 1992. do 1995. godine, a i do danas ostaće još dugo prisutan u BiH, a današnje reakcije iz najviših instanci i medija u Srbiji i RS-u tome značajno doprinose.

Iako postoji na hiljade snimaka ubijanja i protjerivanja Bošnjaka i Hrvata – pri tome ne želim reći da Srbi nisu ubijani – odluka Haškog suda je prema većini zvaničnika i medija iz Srbije i RS-a politička, nepravedna i neutemeljena!? Ima i onih koji bi da se žale i pruže mu maksimalnu pomoć u žalbenom postupku…

Oglasio se, naravno, i Aleksandar Vučić, koji inače svaku priliku koristi da ‘pruži ruku pomirenja’, iako nikad nije objasnio zašto pomirenja jer se uporno tvrdi da Srbija nije učestvovala u ratu u BiH, kao ni otkud Srbiji stotine hiljada ratnih veterana, a sigurno nisu oni s Kosova. Kaže Vučić nakon presude: “Svi smo znali da će to da bude ishod, ne postoji nijedan čovek odavde da to nije znao.” Međutim, Vučić nije dodao da takođe ne postoji nijedan čovjek u Srbiji da nije znao šta se u Bosni tokom rata dešavalo i ko je to radio. Vjerujem da u to više niko u Srbiji nema dileme, jer zbog prošlih ‘grijeha’ njihovog establišmenta u BiH danas u Srbiji žive tako kako žive.

Iako za to nije bilo nikakvog osnova, u Srbiji su se nadali da će Mladić biti oslobođen. Pitanje za sve takve, a ovdje ne govorim o reciprocitetu, već o zločinima, mada je i reciprocitet neupitan, je sljedeće:

Da li bi oslobađanje Mladića, po bilo kojem zakonu, ljudskom ili Božijem, smatrali pravednim da se vama desilo isto ono što i civilima širom BiH?

U istom intervjuu Vučić kaže i sljedeće: “Moj poziv građanima Srbije je da počnemo OD DANAS da gledamo u budućnost, kako da čuvamo mir i stabilnost u regionu, kako će da nam žive deca, kako ćemo da otvaramo više fabrika…”

Dakle, ključno je ‘od danas’, jer kako je u ovoj rečenici implicirano, izgleda da je presuda bila drugačija, od danas bi se krenulo nekim drugim putem. Možda je zbog toga i pripremana famozna deklaracija o očuvanju Srba sa Dodikom, kao i nedavna medijska hajka na Izetbegovića. ‘Medijski puls’ iz BiH se tada svakako ispitivao, a ishod toga ćemo tek vidjeti nakon posjete članova Predsjedništva BiH Vučiću.

Bilo kako, jednom će se valjda shvatiti da za pomirenje treba malo više od ‘ispružene ruke pomirenja’. Priznanje zločina prvi je korak, a kako stvari stoje Srbiji to ne ide baš najbolje čak ni 22 godine nakon rata. Kada se zločin prizna, slijedi prihvatanje krivice i traženje oprosta, pa tek onda pomirenje. Svaki drugi redoslijed predstavlja laž u procesu pomirenja, pa je zato, a na osnovu i dosad pokazanog, Vučićeva ‘ispružena ruka pomirenja’ lažna. Da bi je iskreno pružio, morat će prvo obavijestiti Dodika i Ivanića, a i mnoge druge poput onih koji su u Srebrenici lijepili plakate podrške Mladiću da su počinili mnogo loših stvari drugim narodima u BiH. Nakon toga će se morati ‘pokajati’, a tek onda zatražiti oprost i pružiti ruku pomirenja i očekivati da i druga, odnosno treća strana uradi isto. Tek onda ćemo možda svi zajedno doživjeti katarzu i baviti se ekonomijom, a ne prošlošću.

Niko ne zna koliko će nam svima za kompletan proces trebati, a niti kada će ga Vučić i ostali pokrenuti, ali nam je kapa svima – na osnovu današnjih reakcija na presudu Mladiću – poprilično mrka. (Piše: Almir MUSTAFIĆ)

1 komentar

  1. Presuda govori o licemjerju i suda i međunarodne zajednice koji ne priznavajući genocid na postorima BiH protiv Muslimana za koje je opravdanje da je neznatan broj govori o čemu se radi: da je sve pobio bio bi suđen zaključuje zdrava pamet što znači opet bi bila doživotna robija. Tužno i žalosno. Ubice su nagrađene doživotnim kaznama a ubijenih je neznatan broj. Bože dragi pomozi nam! Ovo je podstrek na rat a ne na katarzu!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here