Danas i ovdje: O nama, našem stanju i nadi

2
158

Penzioneri, demobilisani borci, zdravstveni i radnici uništenih firmi sve češće su na ulicama. Ni drugima situacija nije baš sjajna, a o statusu nezaposlenih i studenata ne treba ni govoriti. Oni koji imaju kakav-takav posao preživljavaju, ali nisu pretjerano sretni. Nakon rata, dvije decenije potrošili smo na razne reforme, a prosječna plata kod većine ne može pokriti ni potrošačku korpu. Na iole ozbiljniju zdravstvenu uslugu čeka se po 6 mjeseci, a većina penzija nije dovoljna ni za osnovne životne potrebe, iako svaki zaposlenik tokom radnog vijeka u prosjeku izdvoji 95.000KM za zdravsteno i 130.000KM za penziono osiguranje (proračun na osnovu trenutne prosječne plate u FBiH). Izdvaja se podosta i za obrazovanje, ali se zbog njegovog kvaliteta mnogi pitaju da li uopšte ima smisla djecu slati na fakultet. Za ceste se u FBiH plaća kao i u Njemačkoj, ali ovdje nema nijedne nezakrpljene ceste ili autoputa. Imamo i razne naknade za zaštitu okoliša, ali smo zagađeniji od Pekinga…

Ni u vlasti nije puno bolje. Nekolicina sposobnih i odlučnih okružena je masom onih koji to nisu, a savjetnički kadar, koji se godinama zapošljavao uglavnom zbog podobnosti, bezidejan je, prevaziđen i ne nudi skoro nikakva rješenja. Svima je jasno da stezanje kaiša i krpljenje budžeta kreditima dugoročno neće proizvesti nikakve rezultate, ali se od toga bolje savjetovati ne zna. Sve češći štrajkovi i nezadovoljstvo građana indikator su da bi situacija ubrzo mogla kulminirati. Mediji tome svakako doprinose. Pametni, inteligentni, pošteni i vrijedni nisu interesantni. Potiče se letargija, beznađe i nezadovoljstvo. Udarne vijesti su političke malverzacije, korupcija i drugi lopovluci. Najbolje to ministar bezbjednosti Mektić na jednoj konferenciji opisa: “Imamo sudije u bjekstvu, tužioce u pritvoru, a kriminalce na slobodi”. Ponekad se čini i da nas država potiče da se bavimo samo politikom ili kriminalom.

Međutim, rješenja i nade za nas itekako ima. Građani se udružuju i sve su glasniji u borbi za svoja prava. Na pojedinim televizijama provuče se i pokoja pozitivna priča. Pozitivno je to što su nedavno formirana kantonalna vijeća za razvojno planiranje, a radi se i na zakonu o javno-privatnom partnerstvu i poslovnim zonama. Nadati se da će od svega toga nešto i biti. Prioritet u narednom periodu treba da bude angažovanje ljudi sa iskustvom koji će se baviti privredom, privlačenjem stranih investicija i zakonskim rješenjima za one koji (bi da) se bave poduzetništvom.

Ne trebaju nam ‘grobari’ i kojekakvi stečajni upravnici, već dokazani i uspješni poduzetnici, pravnici i ekonomisti koji su se izborili za neki zakon koji je doveo do bolje poslovne klime ili su svojim djelovanjem spriječili korupciju, direktori koji su pokrenuli ili održali fabrike i preduzeća, lobisiti i diplomati koji su dovodili investitore, koordinatori koji su upravljali milionskim projektima, inovatori koji su osvajali svjetske nagrade, čak i političari i svi drugi koji imaju stvarne rezultate u okviru svojih nadležnosti. Takvi trebaju biti savjetodavno tijelo vlada kantona koje će njihove prijedloge sprovoditi u djelo.

Jedan od trenutno najvećih problema su izuzetno loši zakoni koji godinama koče ekonomski razvoj, obeshrabruju investitore i ruše nam ugled u svijetu, a u mnogima od nas ubijaju i zadnju nadu u ostanak u BiH. Bitno je da se takvi zakoni odmah promijene i da se javnost o svemu adekvatno informiše. Adekvatno podrazumijeva transparentnost, precizne rokove, ulaganja, očekivanu dobit i broj radnih mjesta, kao i realizaciju koju će svi moći pratiti. Velike priče o tome šta (bi) se moglo i trebalo su presipanje iz šupljeg u prazno i u startu ih treba presjeći. Nama ne treba teorija, nama treba jasan plan, a to mogu samo oni sa dokazanim iskustvom.

Nade, dakle, još uvijek ima, ali nam valja smoći hrabrosti i natjerati jedni druge da odaberemo poduzetništvo umjesto ‘ropstva’ zakonima, dokazano znanje umjesto ćaga i diploma, one koji hoće umjesto onih koji neće i, što je najvažnije, socijalni mir umjesto skoro izvjesnog socijalnog nemira. (Piše: Almir MUSTAFIĆ)

2 Komentari

  1. U Gračanici je vjeće poslodavaca metodom odabira pokazivanja smetnji da grad bude ljepši ovih dana zajedno sa ministromm poduzetništva TK analiziralo stanje kvaliteta života u gradu i jasno stalo na stranu građana i radnika sa parolom da građani hoće ljepši život a radnici i još pride bolje lične dohodke. Na primjedbe tzv. socijaldemokrata kako im a u biznisu su tajkunskog tipa dobili su od ministra odgovor da je krajnje vrijeme da povećaju plate svojim zaposlenicima jer ako nastave tako kako je ostaće i zaposlenih koje imaju. Lokalci su ćutali ali je sigurno da je vrijeme da oni koji ostvaruju Neto dobiti astronomskih razmjeran nešto od toga treba i da vrate onima koji su to sve stekli. RADNIK ; PODUZETNIK; ZAKONI; SU = USPJEHI BOLJI ŽIVOT.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here