Danas i ovdje: Diplomatska idila u Beogradu

2
96

Doček članova Predsjedništva BiH u Beogradu izlijepljenom plakatima podrške Ratku Mladiću od samog početka obećavao je mnogo dobre ‘akcije’. Opisao sam nedavno u jednom od svojih tekstova – „Tresla se gora, rodio se balkanski mesija“ – kako bi ovaj sastanak mogao izgledati, ali je konferencija za štampu premašila moja očekivanja. Široki osmijesi, zagrljaji i pompezan doček naše delegacije začinjen odsustvom formalnosti bio je zbog svega pomalo neočekivan, ali nikako neuobičajen. Cilj je, vjerovatno, bio da se spuste tenzije i da se narodu pokaže da tri strane ipak mogu biti prijatelji, a implicirano je da je ključ pomirenja u Beogradu tj. u Vučićevim rukama.

Novinari su čekali, za njih, glavni dio bilateralne posjete, konferenciju za štampu, ali s obzirom da je gospodin Čović u jednom momentu govorio i u ime Hrvatske, bilateralna posjeta pretvorila se u trilateralnu. Susret se čekao nekoliko mjeseci, uz izuzetan pritisak zbog presuda za ratne zločine u Hagu i drugih dešavanja u regiji, ali rezultati pregovora ipak nisu bili pretjerano obećavajući. Istina, Vučić je insistirao, bar tokom konferencije, na ekonomiji i isticao aspekte odnosa koji dobro funkcionišu, dok je za one koji ne funkcionišu izrazio nadu da će profunkcionisati. I Čović je imao relativno dobar start, a prostora su dobili i novinari. Sve u svemu, prava diplomatska idila. Četiri predsjednika, dvije države. Svako zastupa svačije interese, a pojedini čak i interese svoje države. „Aco!“ „Dragane!“ „Bakire!“ „Mladene!“ „Zahvaljujem se svima!“ „I ja isto!“ „Ringe, ringe, raja…“

Sve je to nekako funkcionisalo dok se nije došlo do pitanja Kosova. Gospodin Čović mudro je držao kosovskog asa u rukavu do samog kraja. Vrlo osjetljivo pitanje, odnosno da budem još dramatičniji, otvorena srpska rana iskorištena je da se milionima građana i jedne i druge strane razbije i ono malo nade u kakvu-takvu bolju budućnost. Nikom nije jasno zašto je Čović rekao da će vanjsku politiku BiH prepustiti Srbiji u vrijeme dok Hrvatska – čije stavove Čović slijedi do najsitnijih detalja – proglašava Srbiju agresorom?! Ako je zbog pomirenja naroda ili nekog drugog ‘mirotvornog cilja’, zašto onda nije igrao na tu istu kartu nakon presude haškoj šestorci? Uzimajući u obzir i činjenicu da ga je Izetbegović zamolio da stav o Kosovu iznese kao vlastiti i da je prije samo mjesec dana Čović govorio da je Kosovo već trebalo priznati, pitanje je šta je Čović htio postići u Beogradu? Preko 100 država priznalo je Kosovo, pa se otvara i pitanje da li se stav BiH o Kosovu uopšte morao iznositi na pres konferenciji?

Sve navedeno upućuje na to da je Čovićev potez bio ili izuzetno naivan i nepromišljen ili vrlo precizno planiran. Sudeći prema razmijenjenim pogledima i osmijesima između Čovića i Vučića odmah nakon što je Izetbegović rekao da će BiH sama krojiti svoju vanjsku politiku uvažavajući stavove država regije i EU, skoro je nemoguće ne pomisliti da se radi o dobro planiranoj farsi na koju je Izetbegović, nažalost, nasjeo i izgledao kao glavni kavgadžija u BiH.

S druge strane, sasvim legitimno je pitati i da li se na ovaj način pažnja sa neuspješnih pregovora pokušala preusmjeriti na diplomatski skandal? U Beogradu, a u vezi sa onim ključem pomirenja s početka ove priče, sve mora završiti uspjehom, pa makar on bio i friziran. Takođe, da li se Kosovo pokušalo iskoristiti da se svijetu pokaže da je BiH nefunkcionalna država, a da su za to odgovorni Bošnjaci? Da li je ovo bila neka vrsta poruke za svijet nakon presuda za ratne zločine? Da li je ovo priprema za Londonsku konferenciju 2018-e? Da li je ovo…

Šta god da jeste, ili nije, građani BiH ponovo su osramoćeni. Dok se odgovorni na vrhu neodgovorno prepucavaju i vuku nepromišljene poteze, narod BiH jedva sastavlja kraj s krajem. Bijeda i fukaraština ne pitaju za naciju, a emigranti iz BiH u Njemačkoj automatski dobijaju jednu od dvije nacionalne odrednice, „Ausländer“ ili „Gastarbeiter“. Ono što građanima pada u oči nakon posjete Srbiji je to da se tri člana našeg predsjedništva nisu baš proslavila, kao i to da je Vučić ponovo poentirao. Poentirali su, doduše, i ostali, svako na svoj način. Ivanić nas je nakon pres konferencije prikucao za dno, ‘zabrinuto’ objašnjavajući da je BiH nefunkcionalna. Čović se ‘herojski suprotstavio’ Bošnjacima, pa je red da se sad za njega glasa, a Bošnjaci su se skoro punim kapacitetom ujedinili oko Izetbegovića.

Jedino je narod ostao kratkih rukava, i na jednoj i na drugoj strani Drine. (Piše: Almir MUSTAFIć)

2 Komentari

  1. Autoru je promakla i činjenica da je Čović samo prije nekoliko sedmica pripremao ovaj skandal boraveći u Beogradu lafo “zbog trase turske namjere izgradnje puta” pa je usput svrnuo i u TK. Vrijeme je da govorimo o onome od čega se živi. Srbiju treba da tuži najviše RS zbog pljačke na Drini energetskih potencijala a BiH svakako. Ovako Vučić je lider, BH neozbljna, izborna kampanja može da počne, Mladić je heroj a i šestorka, Haški tribunal je politički, Hrvatska je agresor u BiH a Srbija nije etc. Kosovo će i dalje kupovati robe iz BiH preko posrednika iz Hrvatske i Srbije koji skidaju kajmak a Bosancima može i sirutka. “Aman ljudi dokle bre!” što bi rekli u bg čaršiji.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here