CNN: Ljudi na prodaju

0
22

„Osam stotina“, kaže aukcionar „900…1.000…1.100…“ Prodato. Za 1.200 libijskih dinara…oko 800 dolara.

Ne radi se o rabljenom autu, niti o komadu zemlje ili namještaja. Ne radi se o predmetima, već o dva ljudska bića.

Jedan od neidentifikovanih ‘prodanih’ muškaraca, koji se nalazi na videu CNN-a je Nigerijac. Čini se da je u dvadesetim godinama, a obučen je u svijetlu majicu i trenerku.

Ponuđen je na prodaju kao jedan iz grupe ‘snažnih momaka za rad na farmi’, kako je najavio aukcionar kojeg ne možemo vidjeti na snimku. Samo se povremeno vidi njegova ruka koju stavi na rame muškarca. Nakon ovog snimka, CNN je radio na verifikaciji autentičnosti, te otputovao u Libiju kako bi istražili cijeli slučaj.

Novinari CNN su noseći skrivene kamere u blizini Tripolija prošlog mjeseca prisustvovali aukciji desetina ljudi, koje su u prosjeku trajale šest do sedam minuta.

“Treba li neko kopača? On je kopač, veliki i snažan čovjek, on će kopati“, kaže prodavač. „Koja je ponuda, koja je ponuda?“

Kupci podižu ruke u vis dok cijena raste: „500, 550, 600, 650…“Za nekoliko minuta sve je gotovo, a muškarci očito pomireni sa sudbinom, se predaju svojim novim ‘vlasnicima’.

Nakon aukcije, novinari CNN-a su se sreli sa dvojicom muškaraca koji su prodati. Toliko su traumatizirani zbog svega kroz šta su prošli da ne mogu govoriti, a toliko preplašeni da su sumnjivi prema svima koje sretnu.

Svake godine, preko granice Libije pređe desetine hiljada ljudi. Oni su izbjeglice koje bježe iz ratnih zona ili ekonomski migranti koji tragaju za boljom mogućnosti u Evropi.

Većina ih je prodala sve što ima kako bi platili svoj put kroz Libiju do obale i prolaza na Mediteran. Ali nedavno ograničenje libijske obalske straže znači i to da manje brodova plovi morima, što ostavlja mogućnost krijumčarima da se dočepaju ‘budućih putnika’.

Tako da krijumčari postaju vlasnici, a migranti i izbjeglice robovi.

Dokazi koje je snimila ekipa CNN-a predati su libijskim zvaničnicima, koji su obećali da će pokrenuti istragu.

Prvi poručnik Naser Hazam vladine „Agencije protiv ilegalne imigracije“ u Tripoliju je za CNN rekao da iako nije svjedočio aukciji robova, ima saznanja o tome da organizirane bande vrše krijumčarenje ljudi u toj zemlji.

„Napune čamac sa 100 ljudi, a oni mogu, a i ne moraju ići“, kaže Hazam. „Krijumčarima nije bitno, sve dok za to uzimaju novac, a migranti mogu uspjeti doći do Evrope ili umrijeti na moru.“

“Situacija je strašna“, rekao je Mohammed Abdiker, direktor operacijskog centra za hitne slučajeve međunarodne organizacije za migracije, nakon povrataka iz Tripolija u aprilu. „Neki izvještaji su zastrašujući, a u posljednjim se među brojnim grozotama, navode i tržišta robova“.

Održavanje aukcija čine se kao potpuno normalna pojava u Libiji, zemlji u kojoj ljudi pokušavaju voditi potpuno normalan život. Djeca se igraju na ulicama, ljudi idu na posao, pričaju sa prijateljima i prave večeru za svoje porodice.

Ali na samim aukicijama čini se kao da smo otputovali u prošlost. Jedino čega nema su okovi oko zglobova migranata.

Anes Alazabi je supervizor u pritvorskom centru za migrante kojima slijedi deportacija. On kaže da je čuo mnoge priče o zlostavljanjima od strane krijumčara.

“Ja patim zbog njih. Ono što ja svakodnevno viđam ovdje, vjerujte, čini da ja patim zbog njih“, kaže on. „Savki dan čujem nove priče od ljudi, Moraš ih sve poslušati. Njihovo je pravo da govore.“

Jedn od pritvorenih migranata, mladić pod imenom Vicotry, kaže da je prodat na aukciji robova. Umoran od konstantne korupcije u nigerijskoj državi Edo, 21-godišnjak je pobjegao od kuće i proveo godinu i četiri mjeseca, potrošivši cijelu ušteđevinu u pokušaju da se domogne Evrope.

Došao je do Libije, gdje je sa drugim migrantima zadržan u okrutnim uslovima, bez hrane, zlostavljan i maltretiran od strane onih koji su ih ‘uhvatili’.

“Ukoliko pogledate većinu ljudi ovdje, pregledate nihova tijela, vidjet ćete ožiljke. Oni su pretučeni, osakaćeni.“

Kada mu je ponestalo novca, Vicotry je prodat kao dnevna radna snaga. Njegovi krijumčari su mu rekli da će novcem od prodaje smanjiti svoj dug. Ali nakon sedmica provedenih na prinudnom radu, novac s kojim je bio kupljen nije bio dovoljan. Vraćen je svojim krijumčarima, samo kako bi ga prodali još nekoliko puta.

Krijumčari su također od njegove porodice tražili otkupni novac, prije nego su ga pustili na slobodu. „Potrošio sam više od jednog miliona nigerijskih naira (oko 2.780 dolara)“, kaže on za CNN. Trenutno se nalazi u pritvornom centru gdje čeka da ga deportuju nazad u Nigeriju. „Moja je majka obišla sva sela u okruženju kako bi od raznih ljudi posudila novac da mi spasi život.“

I dok ruta kroz sjevernu Afriku postaje sve više natrpana, mnogi imigranti odustaju od svojih snova da ikada dođu do obala Evrope. Samo ove godine oko 8.800 osoba se prijavilo na povratak kući, letovima koje je organizirao IOM.

Iako su mnogi od njegovih prijatelja došli do Evrope, Victory je praznih ruku odlučan da se vrati kući. „Nisam uspio, ali hvala Bogu za živote onih koji jesu“, kaže on. „Nisam sretan“, dodaje. „Vraćam se da počnem od nule. To je veoma bolno. Veoma bolno.”

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here