Beogradski krug: Šešeljeva vikendica u Karlobagu

1
519

Kad je srpski nacional-socijalizam, umotan u celofan „antibirokratska revolucija“, pod vodstvom „mudrog rukovodstva“, na čelu sa šefom srbijanskih komunista, Slobodanom Miloševićem, masovnim „događanjem naroda“, zapadni su diplomate i mediji prepoznali događanje rušenja Jugoslavije! Četrnaesti kongres SKJ je samo ovjerio ono što su oni prognozirali. Uvođenjem višestranačja, Jugoslovenska narodna armija je, s kokardama na čelu, stupila u Miloševićevu nacional-socijalističku partiju sa zadatkom da na liniji Karlobag-Karlovac-Virovitica napravi granice „velike Srbije“. Šešelj je već planirao da sagradi vikendicu u Karlobagu. Uz taj hodajući nacistički “we-ce“ stali su i mlađani Aleksandar Vučić, Ivica Dačić, Toma Nikolić i masa nacional-socijalista. Ostalo je istorija.

Izgubljeni ratovi u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i na kraju na Kosovu, uz stravična razaranja, stradanja svih naroda, masovne progone, ratne zločine, genocid u Srebrenici i sva druga zla, „veliku Srbiju“ je svelo na njene prirodne granice-od Subotice do Merdara. Dalje je Kosovo, „najskuplja srpska reč“- danas najmlađa evropska država, južni susjed Srbije!

Nakon što je Milošević 1999. godine na Kosovu pokušao da učini još jednu sramotu srpskom narodu, genocid nad kosovskim Albancima, nakon što je odbio zahtjeve međunarodne zajednice, zaratio je sa NATO-om. Kako je prošao, zna se. Danas, briselski pregovori između Srbije i Kosova nalaze se u završnoj fazi.

Vučiću i njegovoj garnituri koja je aktivni sudionik zločina na Kosovu, pao je u zadatak da razgovaraju o problemima između dvije države, da se izbore za što bolji položaj Srba na Kosovu, Srpske pravoslavne crkve i njenih manastira. U tim razgovorima, Vučić i vladajući establišment polaze sa jakih pozicija nacizma. Oni javno kažu da ne mogu zamisliti, kada bi se Kosovo vratilo Srbiji, da oni budu trećina stanovništva i da zauzimaju mjesto predsjednika skupštine, vlade ili, nedaj bože, ministarstvo vojske. Vučićev režim hoće Kosovo, ali bez Albanaca! Taj rasistički pristup prema Albancima, kao „narodu koji ima manje lobanje od drugih evropskih naroda“, star je sto godina od kada je i počela antikolonijalna borba kosovskih Albanaca protiv srbijanske vlasti. Izjave Dodika, Vučića i drugih neonacista naišle su na osudu srbijanske opozicije, intelektualaca i međunarodne zajednice. Vućić i društvo oko njega bi, valjda misleći da su Srbi neki nadljudi, da se razgraniče sa drugim narodima. U tom kontekstu, diktator iz be-ha entiteta re-se, hoće da se razgraniči sa drugim Bosancima i Hercegovcima i da se Srbi iz genocidnog entiteta pripoje Srbiji! Tako se Dodik razgraničio sa pameću!

Neonacistički tabloidi i tabloidne televizije , a takvih je na stotine u Srbiji, istovremeno šire propagadu kako je Srbija faktor mira na zapadnom Balkanu! Zamislite da se država koja ima loše odnose sa Hrvatskom, BiH, u Crnoj Gori i Makedoniji sudjelovala u pokušajima državnih udara, sa Kosovom je kao so sa očima, predstavlja kao faktor mira!?

Na sreću, narod s desne obale Drine, ne vjeruje diktatorskoj propagandnoj mašineriji. Ponajviše onih 35.000 mladih koji svake godine odlaze u zapadnu Evropu. Bježe od „najvećih plata ikad u Srbiji“!

A što se tiče razgraničenja Srba, pisac Svetislav Basara u kolumni u „Danasu“,veli: “Naše rukovodstvo bi voljelo da se Srbi graniče samo sa Srbima!”. (Piše: Ekrem Avdić)

1 komentar

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here