Alijinim stazama Islamske deklaracije: Sejdo Vujović i Boris Bajramović

7
850

Bezazlenost i benignost, ubijeđenog Jugoslovena „sa dna kace“, vojnog penzionera u činu starijeg vodnika prve klase i potomka drevnih Dravida, Sejde Bajramovića, koji je u pola partije šaha i između dva gutljaja omiljenog „Apatinskog“ u lokalnoj mjesnoj zajednici, i bez imalo dramaturškog naboja, izgovorio telefonski lakonsko „razumem“, nije nagovještavalo ničeg dramatičnog. Jedino što je to bila već zloguka 1991.g. i što je na drugom kraju žice bio niko drugi do budući „balkanski krvnik“ drug Sloba Milošević i što je time upravo ustoličio „druga Sejda“, kosovskog provjerenog kadra i patriotu, za predsjednika Predsjedništva SFRJ, a time i političkog sukcesora njegovog preminulog Vrhovnog komandanta. A sve ostalo je povijest. Krvava.

Sadašnja politička, ekonomska, moralna i svaka druga agonija i petparačka trakavica propadanja Tuzlanskog kantona nastavlja da njedri svo polihromatsko bogatstvo politikantske bijede skupštinsko-poslaničkih nakaznih lica i čini se da aktuelna notorna kamarila besposličarskih besprizornika uvijek nanovo uspije da padne za oktavu niže na vječnoj ljestvici bestijalne kvarnosti, pohlepe i gluposti. I za obični puk, sasvim je nevažno da li je za neku većinu ili manjinu glasao neki Bego ili drčno-dementni Dedo, Mandžo ili Pandžo, Jašar ili Uzeir, Boris ili Doris, i da li se polit-karikaturalni parlamentarac, uz toplu dobrodošlicu, „re-povratio“ u dotičnu stranku „provjerenih i dokazanih vrijednosti“ i sl. Sve važne stvari, a sa njima i naši životi, neminovno će i dalje dokazano ići crnom rijekom deprimirajuće entropije društvenog propadanja: upravo dinamikom razularenog ludila antiurbanog ruralnog divljaštva i „gradske aristokratske“ dekadentne sterilne idiotije nečinjenja. I sve je izgledalo, do neki dan, kao i uvijek do sada, uobičajeno i uhodano stereotipno.

Međutim, praizvedeno je prvo od rata pa naovamo, ozbiljno kantonalno antiustavno klizanje skupštinskom većinskom, primarno bošnjačkom, političkom voljom prema dezavuiranju i direktnom poništenju, i izborno preslabašne, nacionalne ravnopravnosti Srba i Hrvata u TK, putem proceduralnog javnog sejdobajramovićevskog „ismijavanja“ suštine demokratske „pozitivne diskriminacije“ kroz klubove naroda.

Naime, potpuno rušeći ustavno-zakonsku proceduru, koja čini samu suštinu zaštite etničke predstavničke ravnopravnosti, samo politički najprosprostačkijim, siledžijskim podizanjem ruku, u skupštini TK je ustanovljena mirnodopska karikaturalna parakaradžićevska Muslimanska autonomna oblast: naše je gdje nas ima više ili gdje smo (vojno) jači. Ovdje je, valjda, „nekih njih“ i njihovih ruku, više.

Naravno, a i kako bi bez njih, sramna uloga etničkih trojanskih konja u kurvinskom opsjenarstvu pseudodemokratske „lakirovke“, je povjerena, uz neizbježno sejdovsko „razumem“, vjerovali ili ne, dvojici, navodno, pravnika, od kojih je jedan čak i univerzitetski doktor nauka, izgleda, „gornježiviničkog prava“ i slijepog, histeričnog karijerizma. Drugi je, istine radi, jako-Tuzlak dubokih bilećkih korijena, samoprozvani „legitimni Srbin“, time što ne priznaje naše domaće crnoblatske Srbe, npr. i svog stranačkog druga, za „prave“: „Ja sam prvi Srbin predsjednik Skupštine Tuzlanskog kantona…“ A, nije. Valjda.

Formalno-pravno antiustavno, a i bezobrazno oholo, predlažući sa skupštinske govornice sami sebe za etnički programirano rukovodstvo Skupštine, i naknadno samoglasajući, uz spektakularnu onomastičku koincidenciju, Sejdo Vujović i Boris Bajramović ušli su u anal(n)e tužne historije bjelosvjetske odvratne, uskogrude malograđanske političke tupavosti izuzetno opasnih namjera.

Konačno, ako nisu „opasne“, nego samo pitanje, de facto, monoetničke „većinske političke volje“, onda kontroverzija svjetonazornih vrijednosti, očito još živućeg, projekta „Krijeposne muslimanske države“ i sličnih, i nije bez budućnosti. (Piše: Derviš ČIČKO)

Download PDF

7 Komentari

  1. Ne znate vi kakav je šljam ovaj vujovic debil imamovic samo ovakve trazi. dao bi gu*ice za marku. treba provjeriti javne nabavke i utrosak iz obdanista i gdje je sta ugrađivano

  2. Imamovic je od vecine napravio debile i neka je kad mu se dozvolilo majmun je dobio sta je htio tuzlu i tuzlake pod noge

  3. Malo je reći šljam i nesorta za Sejdu Vujovića, ali nije jadni ŽARE kriv.
    Sve je to kuhinja drugog hercegovca Enke Bedica koji komanduje iz štaba odmetnutog SDP-a u restoranu SEZAM- TENIS, goram na spratu.
    Tu se godinama sve dogovara sa članovima tajnog bratstva ( Enko, Kuko, Mato Đ. Šiljo…… i ostali )

    • Za komitu Vujevića, iz čije je dalje vamelije, kako se priča u Hercegovini, bilećki Srbin, a novi predsjednik Skupštine TK, Žarko Vujović, poznat i po nadimku Vojvoda (?), Kosta Novaković je napisao:

      „Komite su, pak, smatrale da imaju puno pravo na sve. I kada još njima padne u deo da upravljaju jednim mestom, može se pomisliti šta sve mogu počiniti ljudi koji su otvoreno izjavljivali, stupajući u komitske čete, da idu da se napljačkaju. Izdvojeni obično od viših jedinica, regularnih trupa, oni se trude da se dugo vremena tako reći izgube. Masa njih, nemajući ni za vreme mira nikakvih skrupula ni obzira u životu, za vreme rata prestaje sasvim biti čovek i ne vidi pred sobom ništa više do novac i ***.“
      (Kosta Novaković)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here