Afera “15. maj”: Tuzlanski Watergate

1
389

Sve velike korupcionaško-političke afere su prije svega lopovski banalne, uvijek organizirano kriminogene, uz zluopotrebu političke moći i njenih raspolagajućih poluga vlasti koje su primarno javne službe i raznorazne društvene organizacije, javna preduzeća i ustanove organizacijski u okvirima konkretne izvršne vlasti. Tako je u Tuzli a i šire. Naravno.

Ukoliko se pokuša sasvim hladne glave pogledati prema nemani, prije svega, političkog pa tek onda kriminalnog mega-tuzlanskog skandala i do sada neviđene afere, stvar ili meritum je i ovdje banalnost. Postoji dvjestotinjak nesretnih fizičkih i pravnih lica koji su kupili stanove, poslovne prostore i garaže za cca 10 do 11 miliona KM od Javnog preduzeća, kolokvijalnog naziva Direkcija za izgradnju Tuzla u većinskom vlasništvu Općine, a poslije Grada, i strašnom prevarom ostali bez svog novca i nekretnina. Sasvim je jasno da je striktna odgovornost većinskog vlasnika Javnog preduzeća koji njime gazduje postavljajući zakonom propisane upravljačke organe, od skupštine, nadzornog-upravnog odbora do direktora. Imaju diskrecijsko pravo i mogućnost da ih u svakom momentu smijene i promijene. Pitanje krivnje, čija god bila, za bankrot Direkcije, a time i, čak i fizičko, “produženo ubijanje” njenih komitenata “15. maja”, ima smisla razmatrati tek nakon konstatiranja instituta odgovornosti, pošto bi se tada, vjerovatno, utvrdili stvarni motivi glavnog aktera tj. Grada u najširem smislu te riječi, za nastanak i eskaliranje ove sramne afere.

Motivi su svakako političke prirode i tiču se opštepoznatog krvničkog unutarpartijskog obračuna dvojice lokalnih najprominentnijih SDP-ovaca, doduše, na što imaju sasvim legitimno pravo, koji se već duže vrijeme vodi svim raspoloživim sredstvima i gdje je “sitna” kolateralna šteta Direkcija i sve što je s njom u vezi. Teza je sasvim lakonski očigledna, pošto bi bila sasvim smiješna i besmislena analogija “nedopuštanja upravljanja” većinskom vlasniku Direkcijom opstrukcijom manjinskog vlasnika npr. u drugim javnim preduzećima u Tuzli, kada je to moguće samo ukoliko se većinski vlasnik-Grad nezakonito ponaša i saglasi se sa sopstvenim “nečinjenjem”. Time se direktno propušta da se adekvatno zaštiti javna imovina i što je, nažalost, vodilo u bankrot i stečaj Javnog preduzeća sa svim katastrofičnim posljedicama. U tom kontekstu svakako je cinično demagoško manipuliranje uvođenje u kontraargumentaciju “nečinjenja” Grada odluke Ustavnog suda BiH “..da javne ustanove i javna preduzeća su samostalna pravna lica…, te samostalno odgovaraju za obaveze bez obzira što se, djelimično ili potpuno finansiraju iz budžeta osnivača (općina, grad, kanton etc.)”. To piše shodno zakonskoj preambuli statuta svakog JP i JU pošto moraju biti organizirani kao i svako drugo DOO, te je ovdje zlomamjerno zanemarena osnovna odgovornost osnivača da zaštiti tako povjerenu javnu imovinu na upravljanje. Ta odgovornost je aksiomatski neporeciva i bez njenog demistificiranja nemoguće se pomaknuti od početka i krenuti prema stvarnom rješavanju ove deprimirajuće afere korištenjem represivnog državnog aparata, ukoliko postoji fantomska “politička volja”. Za sada je nema.

Konačno, koliko god bilo pikantno spominjanje opskurnog “Giproma” i njegova “ekstra” četiri sprata, milionskih dugovanja Direkcije prema Poreznoj upravi i UIO, uknjižbama, suvlasnicima, hipoteka, parcelama i td., to je samo razvodnjavanje situacije i bježanje od direktne odgovornosti Grada. Ta odgovornost je političko-korporativna i ozbiljno prelazi te granice ulazeći duboko i u krimimalno-koruptivne vode.

Neka je svako, uključujući i Boga, na pomoći nesretnim žrtvama tuzlanskih političkih obračuna iz zgrade “15. maj”. (Piše: Derviš Čičko)

1 komentar

  1. Nemoć se najbolje vidi kada se nešto javno kritikuje jer za tom kritikom ne sliijede nikakve radnje, nadležnih organa. Jedno društvo ništa ne demorališe toliko kao spoznaja da su čelnici koji su došli na vlast glasovima običnog naroda iskoristili svoj mandat da se obogate, oglušivši se o zakone i prezrevši demokratiju. Korupcija je u današnje vrijeme najveća prijetnja sistemu slobode.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here